MAXXI vs. MACRO

Rim je vjerojatno protekli vikend bio najposjećeniji grad. Konačno smo dočekali otvorenje najiščekivanijeg muzeja suvremene umjetnosti, Zahina MAXXI muzeja – Museo nazionale delle arti del XXI secolo.  Zaha Hadid, prva žena koja je osvojila prestižnu Pritzkerovu nagradu 2004., objašnjava da muzej od 27.000 četvornih metara predstavlja vezu između starog i novog. Nalazi se na temeljima vojnih baraka i u njegovu je gradnju utrošeno rekordnih 181 milijun eura, a gradnja je trajala gotovo 12 godina. Izvana izgleda kao prostrana struktura koja naglašava pomak u širinu te kombinira staklo, čelik i beton. Prema riječima arhitektice, fascinacija rimskim svjetlom bila je presudna u organizaciji unutarnjeg, izuzetno fleksibilnog prostora koji dopušta maksimalnu slobodu u organizaciji izložbi. Tijekom otvorenja u izložbenom postavu naglasak je stavljen na povijest arhitekture i umjetnosti od 19. do 21. stoljeća. O radu Helene Paver Njirić koji  je u muzeju postavljen u sklopu izložbe Spazio pisali smo ovdje.

Istodobno, ali s mnogo manje medijske pozornosti, otvoreno je novo krilo MACRO-a – Museo d’Arte Contemporanea di Roma, preuređeno i prošireno prema projektu francuske arhitektice i dobitnice nagrade Venecijanskog bijenala, Odile Decq. Pariška arhitektica poznata je po svom visokotehnološkom izričaju, a paradigmatski primjer je njezin projekt za luku u Osaki. Smještaj muzeja je rezultat restauracije i preuređenja stare pivovare Peroni, važne industrijske zgrade s početka 20. st. U promišljanju prostora arhitekticu je vodio kompleksan izazov interpolacije galerije suvremene umjetnosti u staru industrijsku zgradu. Lociran u blizinu Ville Borghese, MACRO je ipak mnogo manjih dimenzija – 10.000 četvornih metara, a u njegovu je gradnju utrošeno 15 milijuna eura. Gotovo potpuno transparentno proširenje sasvim uklanja opoziciju privatno – javno, a posebno je impresivna višekatna krovna terasa kao dodatnih 2500 četvornih metara izložbenog prostora. Muzej će u potpunosti biti otvoren u jesen 2010. Većinom će se prezentirati mladi suvremeni talijanski i međunarodni umjetnici.

Izuzetno je važna činjenica da su projekti kojima se postavlja nova strategija prezentacije grada Rima, kao i ključni element razvoja – muzej suvremene umjetnosti, povjereni upravo arhitekticama. Čini se da je ipak ublažena ekskluzivna maskulina dominacija unutar kapitalnih projekata.

*Zaha Hadid                                                                          *Odile Decq

Otvorenje MACRO-a, najavljeno na isti dan kao i MAXXI-ja, pomalo djeluje kao subverzivan čin u kojem se prepucavaju gradske vlasti i Ministarstvo kulture. Štoviše, cijela situacija u Vječnom gradu pomalo priziva vječno rivalstvo najvećih baroknih arhitekata Borrominija i Berninija! Naime, oba muzeja su javno vlasništvo, MACRO financira grad Rim, dok je MAXXI ovisan o Ministarstvu za nacionalnu baštinu i kulturu. Iako su znatno različiti po veličini, glasnogovornica MACRO-a naglasila je da je prostor mnogo fleksibilniji i da se ne boji da će otvorenje MAXXI-ja zasjeniti njihovu instituciju. Dapače, smatraju takav događaj mogućnosti da predstave novitete u zbirci. U svakom slučaju, pohvalno je otvaranje rimskih vlasti prema suvremenoj arhitekturi i interpolacijama u povijesnu jezgru.

Rim je još od Mussolinijeve vlasti vrlo nesklon suvremenim intervencijama u javnom prostoru, uvjeren da moderne strukture nisu u stanju stajati usporedno s vrijednim ostvarenjima iz prošlosti. Poznato je da konzervativni rimski gradonačelnik Gianni Alemanno javno negoduje protiv suvremene arhitekture, dok je ministar kulture Sandro Bondi izjavio da ne razumije suvremenu umjetnost i da izuzetno teško pronalazi ljepotu u njoj. Primjerice, projekt Richarda Meiera za muzej koji je udomio Aru Pacis bio je na snažnom udaru kritika rimskog gradonačelnika. Auditorium Renza Piana, otvoren 2002., bio je mnogo bolje prihvaćen kao prva ozbiljnija koncertna dvorana i mjesto okupljanja za nove filmske festivale u talijanskom glavnom gradu. No, čini se da je sve to zaboravljeno u četvrtak, 27. svibnja, na otvaranju oba muzeja. Gradske vlasti, dapače, predviđaju da će MAXXI godišnje posjetiti više od 400.000 ljudi.

Konačno je Rim prestao biti samo petrificirani grad-muzej time što je ponudio muzeje koji ga svrstavaju na popis najpoželjnijih odredišta suvremene arhitekture i umjetnosti. No, pitanje je hoće li MAXXI i MACRO pogoditi „Bilbao efekt“ i koliko će zaista moći ispunjavati izložbene uvjete suvremene umjetnosti.

Više o MAXXI-ju pogledaj ovdje, a o  MACRO-u ovdje