
Turski premijer Recep Tayyip Erdogan nedavno je predstavio ambiciozan projekt Canal Istanbul. Novi kanal povezivat će Crno i Mramorno more, a time i Mediteran, te će biti izgrađen u zapadnom Istanbulu, tj. na europskoj strani grada. Bit će dug 45-50 metara, širok 140 i dubok 25. Omogućavat će prolazak i najvećim suvremenim brodovima. Cilj projekta je rasteretiti promet Istanbulskog tjesnaca te smanjiti rizike i opasnosti koje nosi gradu i okolini. Plan je da se kanal pusti u funkciju 2023. godine, na stotu godišnjicu Republike Turske. Međutim, mnogi imaju velike zamjerke.

Ovo nije prvi put da se razmišlja o takvom projektu. Još u 16. stoljeću sultan Sulejman Veliki i njegov arhitekt Miman Siman iznijeli su prvi plan za gradnju takvog kanala. Planovi i prijedlozi su donošeni mnogo puta kroz povijest, ali do sada nisu realizirani.
Sada, u izbornoj godini, turska AK Parti – Stranka za pravdu i razvoj, čiji je predsjednik ujedno sadašnji premijer države i nekadašnji gradonačelnik Istanbula, razvila je novi projekt koji nudi nove mogućnosti gradu.
Sam Erdogan u šali je projekt nazvao ludim. Uz gradnju kanala, predviđa se izgradnja novoga grada uz njegove obale i aerodroma s predviđenim godišnjim prometom od 60 milijuna putnika.

Tako ambiciozan projekt koji nije ni predviđen u razvojnom planu grada, a imat će nepredvidive posljedice na urbanu strukturu zone nailazi na mnoge kritike. Neke od njih navodi i blog reclaim istanbul turskog urbanog aktivista i istraživača Yasara A. Adanalija.
Prva od zamjerki je nedemokratičnost. Erdogan otvoreno naglašava da je to san njega i njegovih prijatelja. Građansko društvo i političari nisu bili uključeni u donošenje odluka. Adanali se pita kako jedan grad može biti igralište za ostvarenje osobnih snova i kako jedna demokratska država to može dopustiti.
Bloger dalje naglašava da taj megaprojekt samo skreće pažnju s mnogo manjih ludosti koje se događaju unutar urbanog tkiva grada. Kao jednu od takvih ludosti navodi plan za novi most preko Bospora, također dio Erdoganove vizije novog Istanbula. Most nije predviđen ni urbanističkim planom Istanbula, a potaknut će nekontrolirani rast grada i gubitak osnovnih prirodnih resursa. Drugi projekti koje bloger navodi su obnova zona divlje gradnje zbog koje su prisilno iseljene tisuće siromašnih stanovnika ili projekti za luku Galata i Haydarpasa koji privatiziraju javno zemljište i ograničavaju građanima pristup moru.

Adanalija ideološki zamjera projektu da promovira neoliberalnu politiku stvaranja povoljne atmosfere za strana ulaganja i javna sredstva podređuje kapitalu, dok je neprijateljski prema običnom građanstvu, kulturnom nasljeđu i okolišu. Primjećuje također da je premijer projekt novog kanala opravdao rizicima koje nosi promet tankera kroz Bospor, ali nije objasnio kako premještanje prometa u novi kanal u neposrednoj blizini umanjuje te rizike.
Dalje naglašava kako se predviđa da će zona Istanbula do 2023. imati oko 25 milijuna stanovnika. Ako bi taj i slični projekti bili realizirani, ta bi sebrojka popela na više od 30 milijuna, što bi značajno otežalo urbano planiranje, razvoj i upravljanje te povećalo razlike između bogatih i siromašnih, koje su u Istanbulu već prevelike.
S obzirom na to da je Erdogan obećao financiranje iz nacionalnih fondova, za kraj se Adanalija pita može li se taj projekt opravdati kad u Istanbulu i drugdje u Turskoj velike zone nemaju riješen pristup osnovnim gradskim uslugama.

Tonči Kranjčević Batalić