Moguća Venecija

Španjolski fotograf i umjetnik Dionisio González, poznat po svojim digitalnim fotografskim reinterpretacijama brazilskih favela jedan je od sudionika međunarodnog umjetničkog projekta Real Venice.

González je pozvan da kroz medij fotografije predstavi svoju viziju Venecije danas, a napraviti fotografski projekt o najfotografiranijem gradu svijeta za umjetnika je bio velik izazov. Postavljajući tezu da možda nije toliko zanimljivo pričati o onome što Venecija danas jest nego o onome što je Venecija mogla biti, ono što je González učinio bilo je, kroz period od mjesec dana u samoj Veneciji, tražiti lokacije projekata velikih arhitekata dvadesetog stoljeća kao što su Memorial Masieri Franka Lloyda Wrighta, Venecijanske bolnice Le Corbusiera, ili Teatro del mondo Alda Rossija te uz pomoć nacrta sagraditi tu arhitekturu koja je projektirana za grad, ali nikada nije bila sagrađena. Na taj način, kombinirajući postojeće urbane strukture s digitalno nacrtanom arhitekturom, na tankoj granici između stvarnosti i fikcije Gonzalez stvara novi imaginarij moguće Venecije (Possible Venice) koja se promatraču pokazuje jednako stvarna kao prava Venecija (Real Venice).

Komentirajući svoj rad, Dionisio González zaključuje da iako se njegovo ime pojavljuje u publikacijama naziva poput 100 najboljih fotografa svijeta ili 100 najboljih arhitekata svijeta, ne smatra sebe niti fotografom niti arhitektom, njegove fotografije nisu fotografije koje dokumentiraju ili arhivske snimke nego su fotografije koje projektiraju i potiču na razmišljanje.

Gonzálezov tekst o projektu možete pročitati ovdje.

Memorial Masieri, F.L.Wright 1953.

Teatro del mondo Aldo Rossi 1979.

Venecija bez Le Corbusiera 2011.

Venezia Ospedale Le Corbusier 1965.

Gardella Restated: The House of the Zattere 1953-2011

The Viewpoint of Palladio 2011.

Palazzio dei Congressi L.Kahn 1968-1974.

Hotel Bauer

Giustinian Lolin