Nebo nad Berlinom

Dok se bogati svjetski gradovi, primjerice Dubai, New York i Kuala Lumpur, bore u konstantnom ‘ko će višenadmetanju pri projektiranju i izvedbi najviših zgrada na svijetu, praćeni svjetskim trendom izgradnje i osmišljavanja ikoničnih, prepoznatljivih, drugačijih i jedinstvenih arhitektonskih i inženjerskih „hramova”, koji će se originalnošću i izgledom automatski povezivati i identificirati s gradom ili državom u kojoj su sagrađeni, jedan je njemački arhitekt, u duhu istog koncepta, došao na ideju osmišljavanja nove i sasvim drugačije ikone glavnog njemačkog grada.

Prema njegovim bi se vizijama nad Berlinom trebala uzdignuti ni manje ni više nego 1000 metara visoka umjetna planina, koja bi zauvijek promijenila siluetu grada te postala novi snažni berlinski landmark.

U svom prezentacijskom manifestu autor Jacob Tigges kaže: „Nad Berlinom će se nadviti The Berg, planina kolosalnih dimenzija, od rujna do ožujka prekrivena snijegom. Hamburg će pozelenjeti od zavisti, nekoć previše ponosni Munchen posramit će se svoje udaljenosti od panorame Alpa, a projektanti bliskoistočnih zemalja, iskusni u promptnom plagiranju bilo kakve arhitektonske utopije, odmah će se baciti na osmišljavanje autentičnih kopija ikonične Berlin-Planine.”

Lokacija za izgradnju nove planine nalazi se u samoj strukturi grada, točnije na mjestu monumentalnog aerodroma Tempelhofa, izgrađenog 1923., kojeg su za vrijeme Drugog svjetskog rata koristili njemački nacisti, a Hitler ga je planirao koristiti kao ulaznu točku u glavni grad Third Reicha, nikada realiziranu ideju Germanije.

Berlinski Tempelhof – „majka svih aerodroma” kako ga je jednom nazvao arhitekt Sir Norman Foster – nekoć jedan od najvećih aerodroma u Europi, od kraja 2008. više se ne koristi kao zračna luka te je zatvoren za promet. Odluka gradskih vlasti da se aerodrom zatvori te sav promet prebaci na novi, suvremeniji i opremljeniji Schönefeld naišla je na brojne reakcije nezadovoljnog berlinskog građanstava.

U travnju 2008. čak je održan referendum o (ne)zatvaranju aerodroma, no na glasačka mjesta izašao je nedovoljan broj glasača stoga je odluka o zatvaranju Tempelhofa postala konačnom. Posljednji let s poznatog njemačkog aerodroma održao se 30. listopada 2008., ostavljajući monumentalna zdanja zračne luke za neke nove, buduće funkcije.

Već više od godinu dana prezentiraju se, prepričavaju te u kuloarima šire ideje o prenamjeni aerodroma i novoj funkciji za ogroman prostor u relativnoj blizini centra njemačke prijestolnice, konstantno bivajući pod povećalom javnosti uz burne reakcije stanovnika. Luksuzne klinike za bogate i slavne, planovi za izgradnju stambenih naselja visokog standarda, umjetnički sajmovi, osmišljavanje javnog prostora s parkom – samo su neke od funkcija koje su berlinski arhitektonski timovi (i političari) zamislili na lokacijama nekadašnjeg aerodroma.

No plan za „izgradnju” The Berga zasigurno je najoriginalniji pristup rješavanju te berlinske urbanističke dileme. Banalnost koncepta ili snažna arhitektonska poruka njegove ideje zasigurno su najinteresantniji rezultat mrtve utrke za budućnost Tempelhofa. S obzirom da je svojim projektom naišao na ogroman odjek u arhitektonskoj i inoj javnosti, omogućujući na taj način veliki publicitet za najneizvjesnije urbanističko pitanje suvremenog Berlina, Jacob Tigges zaintrigirao je stanovnike i buduće posjetitelje Berlina, dajući sasvim novu sferu arhitektonskom i funkcionalnom rješenju gradskog problema, ironizirajući suvremenu praksu impresivnih brendova grada, koncentrirajući se na kolosalnost dimenzija buduće planine kao personifikacije važnosti rješenja i funkcije ove lokacije za glavni grad Njemačke.

Budućnost Templehofa je neizvjesna, no Tiggesove razglednice za suludo velikom planinom nad Berlinom izgledaju manje zastrašujuće nego što bi rezultat eventualne kapitalističko-političke arhitekture mogao biti.

Revolucionarni arhitekt svoj manifest završava zaključkom: ”Tempelhof više nije samo u mislima Berlinčana, ljudi hrle u Berlin kako bi (ne)vidjeli planinu.”

Stoga, dođite vidjeti The Berg.