
Kako bi pronašli najbolje arhitektonsko rješenje za prilično zanimljiv prostor između Save i Kalemegdanskog parka, ali i možda stvorili novi vizualni simbol grada u Beogradu je raspisan veliki međunarodni arhitektonski natječaj. Jedan od rijetkih ostataka ondašnje industrijske arhitekture kompleks Beton hala, izgrađena između dva svjetska rata, sastoji se od mnogobrojnih skladišta te na neki način obilježava savsko priobalje prepuno zanimljivih mogućnosti.
Žiri međunarodnog sastava (činili su ga: španjolski arhitekt Josep Acebillo, austrijski arhitekt Kurt Puchinger, arhitekt Darko Radovic, Tokyo, Brazilac Roberto Simon, te srpski arhitekti Dragan Djilas, Vladimir Lojanica i Milica Grozdanić) 13. svibnja javno je, među preko 135 autorskih radova, pristiglih iz cijelog svijeta, proglasio pobjednika.
Dodijeljene su dvije prve nagrade i dvije treće. Prvu nagradu osvojilo je rešenje autorskog tima iz arhitektonskog studija Biro ARVCS iz Beograda te rješenje japanskog arhitekte Soua Fujimotoa iz Tokya. Druga nagrada nije dodijeljena, a treću nagradu su podijelili autorski tim Dejan Miljković, Jovan Mitrović, Aleksandar Rodić te arhitektonski ured iz Barcelone MX_SI architectural studio.
Ovaj projekt, koji već neki nazivaju novim simbolom Beograda, zbog svoje je lokacije prilično složen i kompliciran zadatak. Iako su proglašeni pobjednički timovi do kraja godine planiraju se različite promjene urbanističkih planova koji će zapravo formirati odluku o konačnom izgledu cijelog projekta. Sigurno je da će se objekt prostirati na 11.000 kvadrata, a prvenstveno bi trebao biti namijenjen različitim kulturnim sadržajima. Oba prva rada definira naglašena platforma, beogradski tim predlaže čak dvije, a japanski jednu na kojoj se nalazi konstrukcija namijenjena za pješake koju oni nazivaju „oblak“. Rad domaćeg tima izdvojio se jednostavnošću kojom je uspio vrlo elegantno podvući čuvenu siluetu Kalemegdana dok japansko rješenje nudi sasvim drugačiji, poprilično hrabar pristup. Ono se ne bori s linijom Beogradske tvrđave nego dodaje jednu novu kvalitetu i nudi javni prostor koji Beograd trenutačno nema. Iz svega proizlazi da će se kao idejno rješenje za spajanje savskog pristaništa, Beton hale i Kalemegdanskog parka koristiti kombinacija rješenja koja su podijelila prvo mjesto.
Koliko će projekt izgradnje Beton hale u konačnici iznositi još nije poznato ali većina predloženih projekata košta između 30 i 40 milijuna eura. Japansko rješenje je, iako tako ne djeluje na prvi pogled, nešto jeftinije od beogradskog.

* Dejan Miljković, Jovan Mitrović, Aleksandar Rodić
Mnogi beograđani prilično su skeptični jer smatraju da ovaj projekt neće nikada biti do kraja realiziran jer vjeruju kako za tako ambiciozan projekt grad trenutačno nema novaca. Branislav Redžić, arhitekt i vođa tima Biroa ARVCS ističe kako je cijena njihovog projekta samo 25 milijuna eura te naglašava jednostavnost njihove ideje. Polaze od činjenice da je taj prostor sam po sebi dragocjen te da novom građevinom samo treba naglasiti ljepotu i značaj cjeline. Postojeći izgled Beton hale ostao bi netaknut, ističe Redžić, a tri lifta i stepenice bile bi spone između njezinog krova i pristaništa.
Zatvoreni prostor površine 11.000 kvadratnih metara, koji spaja obalu s parkom, određuju dva „paralelna toka”. Cijelom dužinom proteže se muzej, izložbeni prostor (6.000 kvadrata), a nasuprot su komercijalni sadržaji (5.000 kvadrata). Komercijalna cjelina ima i galerijski prostor. Paralelni tokovi povezani su na tri mjesta ozelenjenim dvorištima.
Japanski arhitekt udahnuo je Beton hali futuristički izgled, a prema njegovoj ideji sve je u neprestanom pokretu: međusobno povezani i moderni prostori koji posjetitelje neprestano guraju u kružni tok. Ostaje nam pričekati kraj godine kada bi se trebala donijeti konačna odluka o ovom ambicioznom projektu koji će Beogradu udahnuti sasvim novu vizuru, barem kada se promatra sa riječne strane.