Pelješka kuća za ladanje i odmor

Predstavljamo realizaciju arhitekta Davora Bušnje, kuću za ladanje i odmor u pelješkom zaseoku Konštari, projekt koji je Udruženje hrvatskih arhitekata nominiralo za nagradu “Drago Galić” za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2017. (o čemu smo pisali ovdje).

U nastavku donosimo autorov tekst o konceptu projekta.

Ruševna i napuštena agrarno-stambena cjelina u pelješkom zaseoku Konštari postaje mjesto za ladanje i odmor.

Opsežnom rekonstrukcijom zadržava se karakteristična kompozicija triju postojećih volumena uz dokidanje programske hijerarhije.

Primarni prostorno-konstitutivni element sklopa je ogradni kameni zid koji, sukladno tradicionalnom morfološkom obrascu dalmatinskih naselja, preuzima dvojaku ulogu: definira kultivirani prostor i izdvaja ga iz krajolika i istodobno povezuje gradbene elemente i različite prostorne sekvence u samodostatnu cjelinu.

Ritmičan slijed stambenih volumena oslonjenih na ogradni zid dopunjen je strukturama mediteranskog izvora (odrina, vanjski komin, vrtni paviljon, ulazni dvor) čime se formira prostorni okvir programskih i ambijentalnih različitosti.

Jednostavna osnova sklopa, skromnost detalja i materijala nadomještena je raznolikošću doživljaja i bogatstvom prožimanja vanjskih i unutarnjih prostora obitavanja.

Prostorno povezivanje s posrednim vanjskim prostorom te vizualna veza s kultiviranim i prirodnim krajolikom artikulira se kadriranim sekvencama i panoramskim pogledima ovisno o scenariju korištenja i fizionomiji mjesta boravka.

Otvori u kamenom plaštu stambenih volumena omogućavaju gradirano nizanje različitih ambijenata i uokviruju dijelove krajolika.

Naspram kadriranih malapartovskih slika u interijeru, boravak u sjeni paviljona pruža široke poglede prema dinamičnom pelješkom pejzažu.

Karakter i ugođaj vanjskih prostora režiran je prostornom dispozicijom i međuodnosom ogradnog zida i ostalih struktura.

Zajedničko svim vanjskim prostorima je ambivalentnost izražena osjećajem introvertnosti i zaštite uz istovremenu otvorenost koju pružaju duboke i široke vizure.

Samoodrživost postignuta projektiranjem i gradnjom ovog ladanjskog sklopa ne temelji se na primjeni sistema iz pomodarske palete održive izgradnje.

Sinkronizacija s podnebljem provedena je kako u vidu pasivnog korištenja prirodnih resursa tako i u smislu kombinirane upotrebe durabilnih autohtonih i industrijskih materijala, a posebno primjenom lokalnog zanatstva.

U kontekstu oslabljene građevinske industrije i odumrlih zanatskih umijeća, velika pažnja posvećena je prilagodbi projektantskih rješenja stupnju lokalnog graditeljskog know- how-a.

Autor: Davor Bušnja
Suradnici: Špela Kočevar, Javier Santome
Bruto izgrađena površina: 153 m2
Površina parcele: 3800 m2
Projekt: 2014
Realizacija: 2017
Autor fotografija: Davor Bušnja