
Aleksander Laslo istaknuti kritičar i teoretičar arhitekture, autor prvog arhitektonskog vodiča Zagrebom, dobitnik nagrade Neven Šegvić za publicistički, kritički, znanstveno istraživački i teorijski rad, počasni član DAZ-a preminuo je u 63. godini života.
Aleksander Laslo rođen je 1950. u Celju u Sloveniji, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976., od 1978. član je Udruženja hrvatskih arhitekata. Zaposlen u tvrtkama Industroprojekt (1976.-1983.), INA-Projekt (1983.-1990.) i Plan (1990.-1995.), sve u Zagrebu, sa statusom odgovornog i vodećeg projektanta. Od 1995. stručni savjetnik i načelnik Odjela za istraživanje i planiranje, od 2001. pomoćnik pročelnika u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, od 2006. savjetnik pročelnika u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada.
Honorarni asistent za predmet Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1980-88., gost-predavač na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1999/2001., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Prostorno planiranje, urbanizam i pejsažna arhitektura Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2004., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2005.
Autor hrvatskih priloga na brojnim međunarodnim i domaćim izložbama arhitekture, autor izložbi “Zlatko Neumann & sedam svjetiljki Novog građenja” (Zagreb, 1990.) i “Frane Cota – arhitektonsko djelo” (Zagreb, 1995.); suautor izložbi “Sinagoga i Zagreb” (Zagreb, 2001.) i “Međunarodni natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31.” (Zagreb 2005.). Sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, a bibliografija njegovih stručnih i znanstvenih radova (u Zagrebu, Beču, Ljubljani, Veneciji, Pragu i Zürichu) iznosi nekoliko stranica među kojima možda treba izdvojiti prvi zagrebački arhitektonski vodič – „Arhitektonski vodič Zagreb 1898 – 2012.“ i „Židovski Zagreb“, sa Snješkom Knežević. Za ukupan publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture nagrađen godišnjom nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata “Neven Šegvić” za 2000. godinu.
Bio je glavni urednik časopisa „Čovjek i prostor“ od 1992. – 1995. godine, podupirao je tezu o kontinuitetu zagrebačkog modernizma od Umjetničkog paviljona do MSU, bio je jedan od najboljih poznavatelja Zagreba i zagrebačke arhitektonske baštine kojom se bavio sa znanstvenom strašću, ali i s ljubavlju. Prošle godine za poseban doprinos u području povijesti zagrebačke arhitekture Aleksander Laslo je promoviran je u počasnog člana Društva arhitekata Zagreba.
Izvor: D-A-Z