S Danima Orisa u Dubrovnik je ove godine došla i izložba Alvara Size Viagem sem programa – Putovanje bez plana koja je svjetskoj javnosti bila predstavljena na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture, bijenalu na kojem je Alvaro Siza nagrađen Zlatnim lavom za životno djelo.
Izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik donosi 53 crteža originalnog postava, broj koji nije slučajan. Adresa Sizinog ureda je Rua do Aleixo 53, ali tamo osim njega rade ili su radili i drugi arhitekti. Tako samim odabirom broja crteža izložba se simbolički najavljuje kao osobna priča proizašla iz suživota i snažnih prijateljstava.
I uistinu, Sizini crteži na prvi pogled nemaju ništa s arhitekturom. To su vedute gradova nastale tijekom mnogobrojnih putovanja, portreti bliskih mu i dragih osoba ali i onih koji su se slučajno zatekli u istom prostoru s autorom. Tehnika s kojom Siza skicira svijet oko sebe od početničke nespretnosti dolazi do sigurnosti gdje autor gotovo fotografskom brzinom bilježi kadrove oko sebe. Ali za razliku od fotografije, crtež olovkom, tintom ili kemijskom olovkom, koji varira od ekspresivnosti na tragu Schielea do lakoće i razigranosti Matissea, Sizinim prikazima daje izrazito subjektivan i intiman karakter.
Tu se postepeno otkriva veza između crteža i arhitekture, koju sam autor pojašnjava u dokumentarcu nastalom kao popratnom materijalu izložbe. Njegov neodoljivi impuls za crtanjem proizlazi iz potrebe da osjeti svoje okruženje, ljude s kojima dijeli prostor života i grada, te da kroz ljubav, prijateljstvo i iskustvo spozna grad. Takva je i njegova arhitektura. Ona nikada ne proizlazi iz apstraktne ideje. Siza u prostoru u kojemu stvara traži inspiraciju, a to može biti stablo, priča ili memorija. Njegova arhitektura koja je s jedne strane individualni, gotovo skulptorski izričaj arhitekta, s druge strane, posredstvom arhitektova senzibiliteta, intimno je vezana za mjesto i kulturu u kojoj je nastala. Izloženi crteži pokazuju upravo tu vezu između procesa projektiranja i ljudske prirode.
Kustosi izložbe mladi su talijanski tim Greta Ruffino i Raul Betti, a njihovoj selekciji koja je nastala u bliskoj suradnji s Sizom, dubrovačkom postavu pridruženi su i radovi koji su nastali tijekom dugogodišnje suradnje arhitekta s časopisom Oris i Andrijom Rusanom.
Gostovanje kustosa na Danima Orisa, u suradnji s Urbanističkom početnicom, omogućilo je i mladima da se kroz razgovor upoznaju s kustoskim radom te životom i djelom Alvara Size. Osim fasciniranosti mladih kvantitetom crteža koje Siza čuva u stotinama bilježnica, u razgovoru su se načele i teme odgovornosti arhitekta prema mjestu i ljudima. Tako je pristup arhitekturi koji iz današnje perspektive izgleda kao romantična vizija arhitekture stavljen u suvremeni kontekst. Na Sizinim crtežima, bili oni vedute ili portreti, ljudi su uvijek prisutni. Za njega je proučavati ljude bilo važno kao i proučavati kuće, a to je nešto na čemu se danas temelji društveno odgovorna arhitektura koja nastaje na razumijevanju društvenih potreba lokalne zajednice.