Prvo Panarktičko sveučilište
Arhitektura sjevernog dijela Kanade, druge najveće zemlje na svijetu, sastoji se od jednostavnih i skromnih nastambi. Nema pravog urbanističkog razvoja, kao ni cesta: mali su gradovi povezani zračnim ili brodskim linijama. Projektiranje na kanadskom Arktiku određeno je pravilima različitim od onih koja se koriste u predjelima s umjerenijom klimom i većom naseljenosti.
Zaleđeni i pusti krajolik kanadske arktičke regije
Lateral Office, mladi eksperimentalni dizajnerski studio, od 2003. se godine bavi spajanjem arhitekture, krajobrazne arhitekture i urbanizma. Studio koristi dizajn kao odgovor na hitna i složena pitanja koja nastaju u izgrađenom okolišu, trudeći se sagledati širi kontekst projekata – društveni, ekološki ili politički. Problemi kojima se oni bave često nisu u domeni arhitekture. KNOWLEDGE CLOUDS je njihov prijedlog za prvo kanadsko Panarktičko sveučilište. Pošto Kanada nema nikakvu vrstu visokog učilišta u svom sjevernom dijelu, početna se ideja studija svidjela vlastima koje su financirale daljnja istraživanja i izložbu za promoviranje projekta među građanima. Interaktivna instalacija Deep Freeze izložena u Harbourfront Centre for Arts u Torontu organizirana je upravo u svrhu popularizacije projekta među lokalnom populacijom.
Fotografije izložbe kojom se popularizirao projekt Panarktičkog sveučilišta
Na kanadskom je Arktiku lokalno znanje izdašan, a opet „zaključan“ resurs. Postoje dvije vrlo obrazovane skupine: Inuiti, koji poznaju podneblje, te znanstvena zajednica, koja intenzivno prati i snima promjene u načinu života, staništa i okoliša uzrokovanih klimatskim promjenama. Obje se grupe bore kako bi komunicirale svoje znanje o Arktiku, kako jedne drugima, tako i ostatku svijeta. Iako postoji nekoliko sjevernih visokih škola za praktično znanje i obrte, malo je mogućnosti za poboljšanjem i olakšavanjem učenja i dijeljenja tradicionalnog znanja i znanstvenih spoznaja. Osim arhitektonske važnosti, projekt Panarktičkog sveučilišta bitan je za društveni te znanstveni razvitak sjevera Kanade te predstavlja korak dalje u borbi Inuita za njihova prava i jednakost.
Jednostavna arhitektura arktičkih naselja
Glavni je izazov projekta lokacija. Na tom području nema velikih gradova koji bi opravdali gradnju čitave fakultetske infrastrukture – učionice, kampus, smještaj za profesore itd. Ideja Lateral Officea je da se novac ne utroši na gradnju velikog i fiksnog kampusa, već da se stvori mreža znanja s kvalitetnim profesorima i predavačima. Za ostvarenje projekta koristili bi se veliki cepelini koje Vlada planira kupiti jer je kamionski promet koji se odvijao snježnim cestama postao nemoguć zbog klimatskih promjena. Cepelini su jedino sredstvo koje može zamijeniti kamione u prijenosu kontejnera iz i do rudnika na ovom području, i uz to postati i prijevozno sredstvo za „oblake znanja“.
Putujući kampus – predloženi obrasci zračnog gibanja učionica s laboratorijima
Razvoj i inovacija cepelina, Boeing’s SkyHook (lijevo), Amundsenov cepelin Norge iz 1926. godine (gore desno)
Zamišljeno se Panarktičko sveučilište sastoji od serije laganih jedinica koje mogu biti prenesene zrakom, ali i ostati na jednoj lokaciji stvarajući male privremene kampuse. Na taj način putujući moduli stvaraju vremenski i prostorno dislocirano sveučilište, mrežu razmjene znanja koja obuhvaća cijeli sjever Kanade i koja se oslanja na putanju cepelina za prijevoz rudarskih kontejnera. Tehnološki su zahtjevi riješeni sistemom prijenosne sklopive ovojnice koja se sidri na fiksnu povišenu platformu od koje je neovisna. Oblik i materijali ovojnica su specifični radi potrebe za prilagodbom vjetru i vremenu, dok fiksne platforme zahvaljujući svojem obliku i strukturi mogu imati i druge namjene.
Više o projektu pogledajte u videu:
