Reagiranje Udruženja hrvatskih arhitekata na studiju uređenja žnjanskog platoa u Splitu

Povodom predstavljanja studije novog rješenja uređenja plaže na splitskom Žnjanu koju je izradio Arhitektonski fakultet u Zagrebu pod vodstvom prof. Nenada Fabijanića (o čemu smo pisali ovdje), pristiglo nam je reagiranje Udruženja hrvatskih arhitekata koje donosimo u cijelosti.

Foto: Licencirane fotografije / Autor: Arhitektonski fakultet u Zagrebu/Davor Pavlović

“Zagreb, 27. 3. 2017. – Udruženje hrvatskih arhitekata naglašava da je arhitektonski natječaj najbolji i najstručniji način za dobivanje najkvalitetnijeg rješenja te da je on posebno važan instrument kod artikulacije javnih prostora. U kontekstu lokacije žnjanskog platoa u Splitu provedba natječaja postaje društvena, strukovna, moralna, a u konkretnom slučaju je i formalna obveza.

Nakon javnog predstavljanja programskih smjernica uređenja žnjanskog platoa u Splitu, koje su izradili predstavnici Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata dužno je osvrnuti se na djelovanje Gradske uprave Grada Splita i izjave pojedinaca kojima se potencira degradacija važnosti i vrijednosti predmetnog gradskog prostora te negira i ponižava instrument arhitektonskog natječaja.

Bez obzira što su programske smjernice, predložene od strane Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, na prihvatljivoj strukovnoj razini, one ne stvaraju okvir za stvaranje najboljeg rješenja za ovaj, Splitu iznimno važan, prostor.
Dužni smo reagirati i na nedavna događanja i izjave profesora Nenada Fabijanića koji je svojevremeno kao predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata potpisao statut udruženja u kojem stoji: ‘Udruženje djeluje s ciljem razvijanja i afirmiranja hrvatske arhitekture i urbanizma, kulture prostora i zaštite čovjekova okoliša, a u skladu s etikom i uzancama arhitektonskog poziva.’

U svojim izjavama prof. Fabijanić eksplicitno degradira važnost žnjanskog platoa kao prostora, koji po njegovim izjavama ne zavređuje arhitektonski natječaj.
Arhitektonski natječaj kao instrument dobivanja najboljeg rješenja je stoljetna civilizacijska tekovina u Hrvatskoj i kao njegov rezultat Split se danas može pohvaliti poljudskim stadionom, Splitom 3.

Prostor žnjanskog platoa je prostor iznimnog potencijala; iako trenutno nije artikuliran, ima mogućnost postati društveno i gospodarski važno područje grada Splita i njegovo glavno južno pročelje. I bez detaljne urbanističke analize jasno je da se dio južnog priobalja drugog najvećeg grada u Hrvatskoj nikako ne može definirati kao zanemarivi prostor.

U ovom specifičnom slučaju je posebno važan i formalni kriterij, zbog kojeg su cjelokupni angažman AF Zagreb i istup gradonačelnikovog savjetnika za urbanizam, arhitekta Dražena Pejkovića, koji natječaj definira kao skupu i dugotrajnu opciju, problematični i u osnovi nelegitimni. Naime, sukladno planu višeg reda, GUP-u Splita, uređenje i nova izgradnja na ovom području se omogućavaju na temelju provedbenog dokumenta prostornog uređenja, a kao podloga za njegovu izradu propisuje se obveza provedbe natječaja (članak 72., točka 4.Odredbi za provođenje GUP-a Splita). Postojeći Detaljni plan u osnovi datira još iz 2000. godine, dakle daleko prije donošenja GUP-a. Njegova izmjena u smislu potpuno novog kreiranja jednog od najvažnijih gradskih resursa podliježe svim parametrima i elementima propisanim GUP-om, pa tako i provedbi natječaja, i ovakvim postupanjem se krši i Zakon i Strukovno etički kodeks komore arhitekata.

Arhitektonski natječaji su već duže vrijeme ugroženi i na nacionalnoj razini, poglavito zbog činjenice što interesima lokalnih politika ne odgovaraju kriteriji kvalitete i transparentnosti.
Upravo zbog toga je istup prof. Nenada Fabijanića, u kojem provođenje natječaja na vrijednom prostoru grada Splita proglašava ‘demagogijom prvog reda’ uz konstataciju da ‘na ovakvim natječajima ne sudjeluju najveća arhitektonska imena’ te da ‘on ne bi trebao konkurirati s klincima’, dodatno šokantan jer se radi o osobi sa snažnim arhitektonskim opusom (stečenim velikim djelom upravo na natječajima) koja ujedno i radi na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Dodatno, izjavom da ‘po njegovom iskustvu iza natječaja u Hrvatskoj obično stoji politička ili društvena igra’, prof. Fabijanić površno kategorizira te potencira iskrivljenu percepciju arhitektonskih natječaja u javnosti i takvim tvrdnjama stvara pseudoargument za netransparentnost u djelovanju splitske gradske vlasti.

Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata ovim putem naglašava da je arhitektonski natječaj najbolji i najstručniji način za dobivanje najkvalitetnijeg rješenja te da je on posebno važan instrument kod artikulacije javnih prostora. U kontekstu lokacije žnjanskog platoa u Splitu, zbog širokog spektra mogućih rješenja uređenja tog vrijednog priobalnog prostora te njegove važnosti u kontekstu cijelog grada, provedba natječaja postaje društvena, strukovna, moralna, a u konkretnom slučaju je i formalna obveza. Inicijativu za provedbom natječaja izrazili su i Društvo arhitekata Splita te Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, kao ključni akteri lokalne arhitektonske scene koji su detaljno i kontinuirano upoznati s kontekstom i problematikom navedene lokacije.

Žnjanski plato je od iznimne važnosti i na tom prostoru je potrebno napraviti najbolje rješenje koje će razumno koštati u konačnici. Cijena natječajne faze tog procesa je zanemarivo mali dio troška ukupnog uređenja kojeg će platiti svi građani Grada Splita. Da bi se do toga došlo na ispravan način, potrebno je poštovati zakon, prostorne planove i civilizacijske tekovine.

S poštovanjem,

Predsjedništvo Udruženja hrvatskih arhitekata”.