Kako zamišljate balansirajući paviljon? Upravo je to bilo pitanje koje je jedan zanimljivi međunarodni natječaj postavio svim zainteresiranim arhitektima i nadarenim kreativcima drugih struka koji misle da imaju odgovor na to pitanje. Mjesto radnje je Rusija, grad Vyksa, a svoj odgovor dali su i mladi hrvatski arhitekti Tamara Barešić i Luka Anić čiji vam rad danas predstavljamo.
Zadatak je, dakle, bio osmisliti objekt koji se može lako transformirati ili je čak u potpunosti mobilan te ima jednu ili više točaka podupiranja, ali je odvojen od tla. Mini paviljon (15-30m2) treba ugostiti izložbe i radionice, a materijali i tehnologije nisu ograničeni dok god se kreću unutar budžeta od 20 000 Eura. Također, predviđeno je da se paviljon može postaviti na različitim lokacijama po gradu pri čemu treba biti omogućena upotreba tokom cijele godine i osiguran minimalni životni vijek od 5 godina. Pri tom je cilj poboljšati i oživiti gradske prostore, arhitekturom potaknuti interakciju i poboljšati kulturnu ponudu grada te omogućiti prezentaciju umjetničkih radova.
U nastavku pročitajte kako su autori iskoristili danu slobodu i ponudili originalno rješenje:
Paviljon je sustav zupčanika, postavljen u labilnu ravnotežu. Donji zupčanik, u funkciji poda, leži u labilnoj ravnoteži. Pristup tom nagnutom podu ima težnju prevagnuti se na drugu stranu, poput vage. Tom djelovanju odupiru se dva vertikalna zupčanika, koji se odguruju od nepokretnog zupčanika u funkciji krova. Zbog tog otpora, promjena ravnotežepoda može se dogoditi samo rotacijom podnog zupčanika oko svoje vertikalne osi. Ta rotacija ima za posljedicu klizanje vertikalnih zupčanika po rubu krovnog i podnog zupčanika, čime paviljon postaje mobilna, balansirajuća skulptura, ovisan o djelovanju i položaju svojih posjetitelja.
Veći prsten služi kao pristup paviljonu, dok je manji prsten okulus/kaleidoskop, kroz čiju prizmu se slika vanjskog svijeta lomi i izobličuje. Izlaganje umjetničkih djela, predavanja, radionice i ostalo odigravaju se na specifičan način – koristeći sustav kuka i alkica na ‘stropu’. Takav sustav omogućuje najveću moguću fleksibilnost pri programiranju sadržaja paviljona. Kao zaštita od atmosferilija ili tijekom nekorištenja paviljona, predviđene su lagane ali izdržljive plahte od ETFE plastike, koje se također postavljaju na sustav kuka.