Sponzorska arhitektura
Brže, više, jače moto je koji prati suvremene Olimpijske igre od njihovih početaka. Međutim, od početaka do danas mnogo se toga promijenilo u samim igrama. Nekada okupljanje sportskih amatera i entuzijasta, postalo je mjesto okupljanja isključivo vrhunskih profesionalnih sportaša. Međunarodni olimpijski komitet dugo je zazirao od povezivanja s korporativnim sponzorstvom pa se zapravo Olimpijada kakvu danas poznajemo razvila tek pod vodstvom Juana Antonia Samarancha. To je označilo potpunu komercijalizaciju Olimpijskih igara; 1985. godine osnovan je The Olympic Partner (TOP) program gdje su igre postale brand, a velike korporacije koje za milijunske iznose postaju članice TOP-a povezuju se s igrama i koriste ih u promotivne svrhe.
O nekim odnosima arhitekture i Olimpijskih igara već smo ranije ovdje pisali, a ovom prilikom donosimo vam pregled korporativne arhitekture koja se gradi u Olimpijskom parku za igre u Londonu 2012.
McDonald’s, dugogodišnji ekskluzivni član TOP-a, olimpijski moto je shvatio doslovno. U neposrednoj blizini sportskih terena, McDonalds planira oboriti svoje rekorde i to izgradnjom najvećeg McDonald’s restorana ikada. Na dva kata i 3000 kvadratnih metara, tijekom igara poslužit će 50000 Big Macova, 100000 porcija krumpirića i 30000 milkshakeova. Iz McDonaldsa poručuju da je njihova arhitektura inspirirana kućama na stablu i transparentnošću japanske arhitekture, a potpisuju je ured AEW i dizajner interijera Philippe Avanzi koji je zaslužan za novu dizajnersku estetiku s dosta drva, već neko vrijeme prisutnu u McDonaldsovim restoranima. Dakle, ništa novo, ali u najvećem izdanju do sada. Više polemike od same arhitekture i ovaj put je pobudilo povezivanje McDonaldsove prehrane s Olimpijskim igrama koje bi trebale zagovarati zdrav život. Međutim, u sponzorskom ugovoru stoji da u Olimpijskom parku i selu jedino McDonald’s može prodavati hranu uz prisutstvo svog logoa. Svi ostali radit će to “anonimno”.
Za razliku od McDonaldsa, jedan drugi dugogodišnji i ekskluzivni sponzor Olimpijskih igara, odlučio je ući u igru s nešto boljim adutima. Za svoj paviljon u Olimpijskom parku Coca-cola je angažirala perspektivni arhitektonski tim Pernilla&Asif iz London. Koristeći boje branda, mladi arhitekti osmislili su Coca-Cola Beatbox koji izgleda kao rasprsnuta limenka ovog popularnog pića. Vanjska omotnica paviljona napravljena je od ETFE plastičnih ploha koje su osjetljive na pokret i dodir. Interakcijom plohi s posjetiteljem oslobađa se glazba koju je za ovu priliku skladao poznati glazbeni producent i DJ Mark Ronson. Spiralna rampa vodi na krov paviljona s kojeg puca pogled na cijeli Olimpijski park.
Dok je inspiraciju kućama na stablima i japanskom arhitekturom McDonaldsovog restorana i uz najveći trud teško dovesti u vezu s bilo kojim motom ili idealom Olimpijade, iz Coca-Colinog tima došlo je donekle suvislo objašnjenje: inovativnom arhitekturom koja povezuje prostor, pokret i glazbu cilj im je, osim vrhunske promocije, približiti sportske igre što većem broju tinejdžera. Iako možda Coca-Cola Beatboxu nedostaje suptilnosti koju imaju npr. Oblaci iz 2011. istog autorskog tima, ne treba zamjeriti arhitektima Pernilla&Asif korištenje mogućnosti prezentacije među vodećim imenima svjetske arhitekture (Zaha Hadid, Hopkins Architects i Populus između ostalih dali su svoj doprinos arhitekturi Olimpijade u Londonu) kroz korporativni proizvod koji je sam po sebi ipak oprečan idealima olimpijske vrsnosti.
