
Prije nekoliko dana obilježena je godišnjica japanskog stradavanja uslijed razornog tsunamija, katastrofe koja je ostavila neizmjeran trag u novoj povijesti te otočne zemlje. Godinu dana nakon potresa i tsunamija, život se donekle normalizirao, iako su još uvijek velika područja sjevernog Japana ostala neobnovljena.

Arhitekt za katastrofe, kako se s pravom može nazvati Kenga Kumu, zajedno s volonterskom zajednicom Talijana za Tohoku Sant’Egidio, talijanskim veleposlanstvom u Japanu i Kuma Labom sa Sveučilišta u Tokiju, osmislio je javni projekt društvenog centra za umirovljenike u gradu Rikuzentakati, koji je u potpunosti bio uništen potresom.

Sam projekt je inspiriran formom cvijeta lotusa, biljke koja obitava na površini vode. Cvijet simbolizira krhku vezu između života i prirode, a sam projekt centra vođen je nadom i vizijom arhitekture koja će u budućnosti poštivati prirodu, a ne raditi protiv nje. Centar je još uvijek u promišljanju, a gradit će ga lokalni stolari s drvetom iz obližnjeg područja Kasennume, također pogođenog katastrofom.
Uspostavljanje vjere u ravnotežu između čovječanstva i prirode, glavna je težnja arhitekture Kenga Kume, koji naglašava ideju pronalaska ponovnog mira i radosti u fizičkoj i duhovnoj rekonstrukciji.
Udruga Sant’Egidio je započela s kampanjom sakupljanja donacija kojima bi se trebala financirati gradnja ovog 220 kvadratnih metara velikog paviljona, koji će po završetku biti poklonjen umirovljeničkoj zajednici Rikuzentakate.

