Zaštita kao amnezija
Da je zaštita arhitekture i urbanizma aktualna tema na svjetskom nivou pokazuje i činjenica da je postav Cronocaos Rem Koolhaasa i Shohei Shigematsua s prošlogodišnjeg venecijanskog Bijenala nedavno predstavljen u njujorškom New Museumu. Izložba sagledava sveprisutni trend zaštite te analizira kako zaštita arhitekture i urbanizma kakva se danas provodi, pod utjecajem vlada i razvojnih planova, utječe na gradnju i memoriju.
Mnogi istraživači su se već složili da zaštita arhitekture i urbanizma često dovodi do gentrifikacije i deložacije autohtonog stanovništva u korist bogatih i turista. Koolhaas i Shigematsu kombinacijom vizualnog, tekstualnog i porostornog rješenja svima jasno ukazuju na ovaj problem. Cronacaos donosi dobronamjerne ali nepromišljene primjere koji s ciljem zaštite arhitektonskog nasljeđa obezvrijeđuju isto nasljeđe stvarajući ugodne scenarije za poslušne mase te istovremeno brišući problematične slojeve povijesti. Po autorima izložbe rezultat je novi oblik amnezije povijesti koja nas otuđuje od vlastite prošlosti. Jedan od poznatijih primjera iznesenih na ovoj izložbi je i berlinski Reichstag, koji u najnovijoj Fosterovoj verziji zanemaruje sve svoje prethodne inkarnacije.
U New Yorku, sam prostor galerije, nekadašnji dućan za opskrbu restorana u Boweryju, poslužio je za demonstraciju autorske ideje. Polovica unutrašnjeg prostora ostala je kakva je zatečena nakon izlaska dućana a druga polovica preuređena je minimalnim intervencijama kakve se danas preferiraju pri prenamjeni prostora. Preuređen i zaštićen prostor nekadašnjeg dućana doima se sterilno u odnosu na neravni i zakrpani pod te zaprljane zidove nezaštićenog dijela koji još uvijek odišu životom. Da bi se naglasio kontrast autori izložbe su u prostor dodatno ubacili par stolova i stolica iz CBGB-a, popularnog rok kluba iz susjedstva koji je prije pet godina zatvoren a danas je u njemu John Varvatos dućan. Da bi dodatno naglasili prenamjenu prostora autori su zadržali stari natpis dućana te nov naslov izložbe ispisali preko starog. Osim naglašene prenamjene ovaj natpis može se pročitati i kao manifest izložbe koja daje mogućnost suživota novog i starog.
Tako je venecijanski koncept izložbe dobio lokalnu vrijednost. Cronocaos postavljen u Boweryju upućuje na problem te njujorške četvrti. Urbanoj različitosti prijeti kultura i turizam, galerije, dućani slavnih dizajnera i restorani za bogate zamjenjuju živahnu barsku scenu po kojoj je četvrt bila poznata.
Širom svijeta povijesni centri doživljavaju brisanje tragova godina ili stoljeća propadanja, a time i identiteta koji su dobili s vremenom. Uglačane fasade i minimalistički interijeri s pokojim povijesnim detaljom postali su sveprisutni u povijesnim centrima gradova. Kad se uz to uzmu u obzir nove građevine koje imitiraju povijesne stilove razlike između novog i starog više nema.
Koolhaas dalje upozorava kako je već 12% zemljine površine pod zaštitom grupa kao Unesco, te da se i građevine stare samo tridesetak godina već smatraju povijesnim te su pod zaštitom. Kako zaštita za sobom vuče gentrifikaciju i gubitak povijesne slojevitosti, ovaj problem aktualan je i kod nas gdje povijesni centri gube kontinuitet života i slojevitost stilova te postaju kulise za turiste i bogataše koji u njima provode tjedan dana godišnje.
Tonči Kranjčević Batalić
