Motel Trogir izgrađen je 1965. godine po projektu arhitekta Ivana Vitića. I dok se stručnjaci slažu da se radi o vrhunskom primjeru visokomodernističke arhitekture u Hrvatskoj koji zaslužuje prikladnu obnovu, motel već godinama stoji devastiran.
Kampanja za zaštitu Motela Trogir, koju je prije godinu dana inicirala skupina građana u sklopu programa udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze, predvođena Natašom Bodrožić, Lidijom Butković Mićin, Sašom Šimpragom, Dianom Magdić, ima za cilj informirati i upozoriti javnost o neupitnoj arhitektonskoj i kulturnoj vrijednosti Vitićevog Motela te njegovog lokalnog značaja kao jednog od rijetkih primjera moderne arhitekture u Trogiru.
Pišući o arhitektnoskim i urbanističkim vrijednostima niza motela koje je Vitić projektirao na jadranskoj obali Maroje Mrduljaš osvrće se i na trogirski: “Serija motela Ivana Vitića uz jadransku magistralu: pored Rijeke, Biograda i Trogira jedinstveni su primjeri specifične turističke tipologije i rezultat su procesa urbanizacije jadranske obale pokrenutih razvojem masovnog turizma započevši od prve polovice 1960-ih. Sažet i konzistentan arhitektonski jezik motela sukladan je nekima od drugih najboljih Vitićevih projekata: Stambenom bloku u Laginjinoj ulici u Zagrebu ili pak bivšim Domovima JNA u Šibeniku i u Komiži s kojima dijeli „mondrianovski“ pristup kompozicijama pročelja. Također, razgovor s kontekstom, čitljiv u korištenju kamena povezuje motele i sa ranijim radovima poput Pionirskog grada u Zagrebu. U opusu Ivana Vitića serija motela se ističu kao skladno komponirani mikro-urbanistički ansambli koji uz centralnu zgradu uključuju i smještajne kapacitete u zasebnim volumenima-jedinicama. Svaki ansambl složen je lokalnim datostima parcela i topografiji. U slučaju Trogira, ravan teren usmjerio je Vitića prema vrlo preciznoj kompoziciji kubičnih i izduženih volumena gdje je postignut izvrstan balans između volumena i prostora. Naročito dojmljiva dispozicija smještajnih jedinica u kojima se u identičnom ritmu izmjenjuju „puno“ i „prazno“. Organizacija svih prostora uzoran je primjer ekonomičnosti ali i zanimljivih prostornih međuodnosa u interijeru, kao i prijelaznih prostora između unutarnjeg i javnog poput galerija i natkrivenih prolaza. Nažalost, moteli u Rijeci i Trogiru prepušteni su propadanju, a motel u Biogradu je preoblikovan do neprepoznatljivosti.”
Cilj projekta ujedno je i upisati Motel Trogir u registar kulturnih dobara RH te time osigurati da sadašnji ili budući vlasnici motel i pripadajuće područje tretiraju kao jedinstvenu i spomeničku cjelinu čija obnova treba poštovati načela konzervatorske struke tj. originalno arhitektonsko rješenje. Svaka buduća obnova trebala bi ići u smjeru njegove prenamjene u širokom rasponu programa naglašeno javne orijentacije, kojom bi se adekvatno valorizirala iznimna arhitektonsko-urbanistička vrijednost sklopa kojeg je projektirao jedan od najistaknutijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća.
U iščekivanju tekstova o Vitićevim jadranskim motelima, koje ćemo objaviti u suradnji sa Slobodnim vezama o temi i radu inicijative možete saznati više na njihovom blogu te na Facebook stranici Motela Trogir koja je u kratkom vremenu okupila preko 500 štovatelja Vitićeva djela.
Javna rasprava i projekcija filma o arhitektu Ivanu Vitiću te predavanje na temu Vitićevih jadranskih motela održat će se u Trogiru, u Gradskoj vijećnici/Kneževom dvoru, večeras, 20. studenoga 2013. u 18 sati.