10 Pitanja za ORLAN

Izložba „Ljubav prema riziku“ koja se otvara u utorak, 24. travnja 2012. u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja umjetnička djela iz zbirki čak petnaest  francuskih Muzeja suvremene umjetnosti.

Umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi međunarodne su zvijezde umjetničke scene, a njihovi radovi su u vlasništvu kolekcija Frac-a (regionalni fondovi suvremene umjetnosti).

Tako uz Paula McCarthyja, Erwina Wurma,  Atelijera van Lieshout ili Sigmara Polkea, najslavnija zvijezda ovog projekta zacijelo je ORLAN koja je svjetsku slavu, ali i ozloglašenost, stekla nizom plastičnih operacija kojima je u cijelosti izmijenila svoj vizualni identitet.

Reinkarnacija svete Orlan” naziv je ORLANINOG  projekta iz devedesetih godina, a uključuje niz estetskih operacija kojima je radikalno izmijenila izgled prema predlošcima poznatih ženskih likova iz povijesti umjetnosti. Kao dio njezina manifesta “karnalne umjetnosti” te su operacije bile pomnjivo snimane, režirane i prenošene uživo u međunarodne izlagačke institucije poput Centra Pompidou ili Galerije Sandre Gering u New Yorku.

Orlanin cilj bio je nizom operacija postići ideal ženske ljepote kakvu su opisivali muški umjetnici tijekom prethodnih stoljeća. Tako je ORLAN planirala  imati bradu Botticellijeve Venere, nos Psihe Jean-Léona Gérômea, usne Boucherove Europe, oči Diane kako su ih slikali sljedbenici fontenbloške škole i čelo Da Vincijeve Mona Lize.

Umjetnica nije izabrala te likove zbog njihove ljepote nego zbog pripovijesti povezanih s njima. Diana je izabrana kao predvodnica žena, Mona Liza kao standard ljepote (ili ne-ljepote), Psiha zbog krhkosti i ranjivosti duše te Venera zbog putenosti.

Mnoge su feministice tada prozvale ORLAN protivnicom feminističkog pokreta budući da prihvaća estetsku kirurgiju, slavi muškost te naglašava da njezin identitet nije isključivo ženski nego nomadski, promjenjiv i mutantski. ORLAN je tada izjavila da je njezin rad borba protiv prirođenog, nezaustavljivog, programiranog, DNK, Prirode i Boga.

Dan nakon otvorenja izložbe, 25. travnja ORLAN priprema poseban događaj za zagrebačku publiku: Večer s ORLAN u kojoj će projicirati filmove, razgovarati s umjetnicima i publikom, te potpisivati knjige. Povodom njena dolaska u Zagreb i učestvovanja u projektu, postavila sam joj deset leksikonskih pitanja.

Koji je projekt trenutno u središtu vaše pažnje?

Uvijek sam istodobno radila na nekoliko projekata. Trenutno radim na trodimenzionalnim skulpturama, biotehnološkom istraživanju vlastitih stanica te promišljanju o suvremenom idealu ljepote kroz projekt „Self Hybridizations“. Pripremam i projekt s elektrokemijskim senzorima za Muzej Andyja Warhola u Pittsburghu.

Gdje nalazite nadahnuće za radove?

Ideje nalazim putujući ili čitajući.

Koja je posljednja izložba koju ste vidjeli,  a koja vas je natjerala na uzdah?

Definitivno izložba  “Elles@centrepompidou” održana u Centru Pompidou krajem 2009. U potpunosti je posvećena umjetnicama.

Koje vam je omiljeno mjesto za razgledavanje umjetnosti?

Volim Venecijansko bijenale suvremene umjetnosti i galerije u Chelsea u New Yorku.

Volite li uopće posjećivati  muzeje i galerije?

Naravno!

Koji je prvi rad koji ste prodali?

Jedna od mojih slika iz 1965.

Koje umjetničko djelo bi voljeli posjedovati?

Voljela bih imati Berninijevu „Svetu Terezu u ekstazi“ koja se nalazi u Kapeli Cornaro, u crkvi Santa Maria della Vittoria, u Rimu. Povezuje me osobna pripovijest s tim radom.

Koje je posljednja izvanredna knjiga koju ste pročitali?

Posljednju izvrsnu knjigu koja sam pročitala potpisuje francuski suvremeni filozof Ruwen Ogien. Djelo se zove “L’influence de l’odeur des croissants chauds sur la bonté humaine” (Utjecaj mirisa toplih kroasana na dobrotu čovječanstva).

Postoji li recentni film koji vas je fascinirao?

Film se zove “Darwin’s nightmare”, a režirao ga je Hubert Sauper 2004. Riječ je o društvenim posljedicama ribolovne industrije u jezeru Viktorija u Tanzaniji. I premda vrlo dobro poznajem Afriku, ovaj me je dokumentarac posebno ganuo.

U kojem gradu najviše volite živjeti?

Voljela bih se ponovo vratiti u New York.

Razgovor vodila Leila Topić