
Kad bismo vam u nedostatku vizualnog materijala pokušali riječima opisati rad Richarda Pearsea, počeli bismo konstatacijom da se radi o geometrijskom geniju koji samo uz pomoć raznih drvenih ostataka i boja stvara neuobičajene, prekrasne “patchwork” slike. Toplina materijala s kojim radi izdvaja ga na neki poseban nivo između apstrakcije i geometrije, dotičući se ponekad i “zlatnog reza”.

Svoj umjetnički put započeo je 2008. apstraktnim ekspresionizmom na platnu od kojeg se vrlo brzo rastao uz objašnjenje da je to podloga kojoj naprosto fali života. U potrazi za nečim što “diše”, našao je veliki trošni komad šperploče i započeo svoju drvenu avanturu.
“Oduševio me naglašeni karakter površine, činjenica da u njega mogu urezivati, brusiti ga i utjecati na njegovu fizionomiju. Što se tiče sadašnje metode rada, pokušavao sam eliminirati svako suvišno bojanje kako bih se mogao u potpunosti posvetiti materijalu i istraživanju njegovih granica.”

Drvene komadiće pronalazi u napuštenim objektima, radionicama i gradilištima. “Mislim da granice nametnute ograničenom dostupnošću sirovine mogu biti užasno poticajne za stvaralački proces. Natjera te, na primjer, da koristiš boje za kojima inače ne bi posegnuo. Kad usred rada ostaneš bez određene vrste ili boje, osim početne frustracije situacijom, prisiljen si rješiti situaciju katalizirajući promjene koje u normalnim uvjetima ne bi isprobao. Mislim da ne postoji bolji način da kreativno napreduješ od postavljanja granica ili prisiljavanja na rad pod određenim uvjetima. Jednostavno preispitaš sto puta svaki segment uključen u proces i neminovno mu pronalaziš nove značajke.”

Strpljenje i preciznost u koju su obučeni Richardovi radovi jasno pokazuju da je autor pronašao svoju sretnu umjetničku ljubavnu priču. Odbačeni komadići drveta nikada nisu izgledali življe i ljepše, skoro je nevjerojatno da su ikada postojali van ovih djela, razbacani svaki na svoju stranu, bez cjeline u koju su se tako dobro uklopili.
Više o umjetniku i njegovim djelima pogledajte ovdje.