Ekspozicija od tri godine
Oduvijek je postojala želja i ideja da se jednim pokretom, jednim zapisom, jednim hvatom pokuša objediniti prisustvo i mnogostrukost informacija, nužnost da se u jednoj informaciji sažme univerzalno. Postići simultanost svijeta oduvijek je bila tema mnogih umjetničkih pravaca kojoj su se najtočnije približili futuristi.
Film kao medij također hvata mnoštvo informacija odjednom, a time-lapse tehnike snimanja danas su postale tehnički poprilično nezahtjevne i široko korištene. Ipak, unatoč tehnokratskom vremenu i performansama raznih kamera, posve nam nevjerojatno zvuči slijedeća priča- o postojanju fotografskog aparata koji može držati okidač otvoren čak 3 godine!
Rezultat takvog snimanja su fotografije pomalo mistične atmosfere koje možete vidjeti u nastavku, a riječ je o radovima njemačkog fotografa Michaela Weselyja. Još od ranih 90-ih, Wesely se bavi istraživanjem i usavršavanjem tehnika koje će mu omogućiti iznimno dugu ekspoziciju, ali ne onu od primjerice, desetak minuta kao što to obično biva, već doslovce hvatati vrijeme u protoku do 3, pa čak i do 40 godina. Mnoštvo slojeva, detalja koji nestaju i tonu u neopipljivosti vremena, kondenziraju se na Weselyjevim fotografijama. Wesely koristi mnoštvo filtera, ali i izuzetno mali otvor koji mu pomaže da svjetlost u potpunosti ne uništi negativ, a ekspozicija traje nekoliko tisuća puta dulje nego li je to uobičajeno.
Najčešći motiv njegovog interesa su velika svjetska gradilišta jer, po njegovim riječima, riječ je o mjestima od posebne povijesne važnosti koja mijenjaju naš pogled na život i naš okoliš. Jedan od njegovih najranijih radova datira u 1999.godinu kada je Wesely dokumentirao rekonstrukciju berlinskog Postdamer Platza, držeći neometanu ekspoziciju čak 26 mjeseci, a svoj interes je 2001.preselio na ambiciozni projekt gradnje njujorške MoMA-e, gdje je s nekoliko kamera na različitim lokacijama uspio dokumentirati kompleksnost nastajanja tog projekta. Čak je tri godine trajalo snimanje, odnosno ekspozicija, a gotovi radovi pokazuju svu kompleksnost gradnje muzeja, ali i delikatnu mrežu detalja koji se kriju unutar formata. Zanimljiv je motiv svjetlosnih traka koje se pojavljuju na svim njegovim fotografijama, a bilježe putanje sunca na nebu. Wesely ističe upravo kako upravo taj detalj smješta naše egzistencije i živote u „Ples kozmosa“.
U nastavku pogledajte impresivnu galeriju, a o umjetniku više pogledajte ovdje
