Jelena Jureša novosadska je umjetnica koja se predstavila Zagrebu svojim radom „Mira, skica za portret” i “Still” (o čemu smo pisali ovdje). Ovom prilikom donosimo njen video projekt “ Mozarts”, te tekst o radu umjetnice koji potpisuje Maja Ćirić:
“Premeštanje (unutrašnjih i spoljašnjih) granica”
“Jezik je kao koža: trljam moj jezik, o jezik drugog. Kao da imam reči umesto prstiju, ili prste na vrhovima reči.”, Roland Barthes.
Svaka izložba savremene umetnosti je mogućnost otvaranja jednog drugačijeg prostora, a njena interpretacija služi pre svega da bi se naglasila propozicija za razmišljanje izvan utemeljenih šablona. U svojim poslednjim promišljanjima, kroz formu video portreta, nastalih kombinovanjem narativa, muzike i slike, Jelena Jureša se interesuje za pitanje kulturnog identiteta. Video radovi predstavljaju subjekte, mlade, akademski obrazovane poliglote, poreklom iz istočne Evrope, maskirane u “Mocarte”, koji na ulicama Beča prodaju koncertne karte. Ali umesto sagledavanja njihovog unapred zadatog i fiksiranog identiteta, ovde je reč o kompleksnoj jukstapoziciji različitih označitelja koji te identitete (de)konstruišu: kostimiranih tela koja su u stalnom pokretu u javnom prostoru, njihovih biografija i omiljenih pesama otpevanih autentičnim “unutrašnjim” glasom.
Misao o nekome podrazumeva priznavanje te osobe kao subjekta i samim tim nesvodivost drugosti. Jelena Jureša dekonstruiše fiksirane identitete jer drugog ne tretira kao unapred zadati i statični objekat iz Istočne Evrope, čiji je identitet poništen preoblačenjem u Mocartov kostim. Neprestanim procesom prevođenja različitih slojeva, unutrašnjih i spoljašnjih jezika, ona revitalizuje promišljanje identiteta. Lakan artikuliše ovu jezičku dimenziju insistiranjem na drugom kao na prostoru razvijenom između označitelja, koji zastupaju subjekat. Sa svim označiteljima koje uključuju, taj prostor dozvoljava pojavljivanje drugosti tj. manifestaciju razlike koja opstaje između ovde i tamo. Video radovi su prostor gde se ostvaruje dimenzija strukturalne inter i intrasubjektivnosti.
Postupak koji Jelena Jureša primenjuje svojevrstan je čin dekonstrukcije (Derida), tj. pažljivog iščitavanja razlika, marginalnog, sekundarnog, kako bi se u preokretu nasleđene hijerarhije pojmova i vrednosti svojstvenih esencijalističkom poimanju identiteta, uočile snage i naponi za premeštanje čitavog jednog sistema. Dimenzija intersubjektivnosti u kojoj je sve definisano kao funkcija govora u odnosu na drugog osnova je za promišljanje identiteta. Fokus je na protoku, na fluidnosti, na delovanju u savremenom kontekstu u kojem su subjekti ukorenjeni u činjenici da su u stalnom pokretu. Dekonstrukcija, kao preokret nasleđenih hijerarhija, ovde se ostvaruje kroz promišljanje identiteta koji nije binarno orijentisan i koji ne opstaje kroz retoriku mi vs. oni, nego kreira horizontalnu hibridnu topologiju.
Odnos prema drugom, za koji se Jelena Jureša zalaže, empatičan je, dubok i kompleksan. Dijalog nije vođen sa drugim čiji je indentitet unapred zadat, već se njegove kompleksnosti i promenjljivosti simultano razvijaju i stimulišu tokom trajanja video rada. “Mocarti” zato nisu samo priča o identitetu, već o nestatičnosti, o neophodnom procesu prevođenja. O zauzimanju pozicije u kojoj znakovi više nisu fiksirani, a značenja zavise od perspektive i situacija. Nema više centra, oslonca jezika, već se problematizuje odnos sa marginama (jezika, subjekata, kulture…). Različite margine premeštaju se i izmeštaju, ukazuju na mnogostruke uglove promišljanja drugog i dekonstruišu svako centrirano mišljenje. Video portreti stvaraju znanje o nemogućnosti fiksiranja granica, o proširenim prevodilačkim kapacitetima tj. o jezicima i kulturama koji se međusobno dodiruju i razlivaju u raznim pravcima.“
Video “Mozarts” pogledajte ovdje:
Naziv: Mozarts
Trajanje: 19’
Godina nastanka: 2008-2009
Uredili i režirali: Jelena Jureša u suradnji s Dejanom Šolajićem
Glazba:Aleksandra Berček, Milena Stanojević, Sonja Gobec, Jovan Matić, Vojislav Malešev
Urednik zvuka: Ilja Popović