Kako podsvijest stvara
U Galeriji Juraj Klović u Rijeci održat će se izložba četiri riječka umjetnika mlađe generacije koju je osmislila povjesničarka umjetnosti Nataša Ivančević, kustosica Muzeje suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba će prezentirati radove Silvija Đolonga, Mitar Matić, Mirna Kutleša i Darija Žmak Kunić, članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Otvaranje izložbe bit će 26. travnja 2013. u 20 sati.
Iz teksta Nataše Ivančević:
Što povezuje odabrane autorice i autora koji polaze s različitih egzistencijalnih ali i likovno-izvedbenih pozicija? Djeluju izvan dominantnih društveno-kulturnih centara, odmaknuti su od aktivne participacije u društvenim zbivanjima, okrenuti su introspekciji, istraživanju i poniranju u vlastiti svijet – bilo snova, osobnih transformacija ili pak nesvjesnog koji je na makro planu dio kolektivnog nesvjesnog. Različitim oblikovnim i medijskim alatima, autoreferencijalni pristup vodi ih na putovanje u bogati i neistraženi svijet podsvijesti, kolektivnog nesvjesnog i arhetipskih simbola.
Svijet ezoterije, simbolički prikazi, drevna znanja i sustavi, zaokupljaju stvaralaštvo Mirne Kutleše. Ona konstruira vlastite sustave pojmova i klasificira ih stvarajući osobnu inačicu „Kabineta čudesa“. U crtežima i ilustracijama može se dokučiti podsvjesna i arhetipska potka, nit koja povezuje prošlost i sadašnjost, svjesno i nesvjesno, ljudsko i animalno. Fasciniraju je alkemijski procesi pretvorbe, paradoksi ljudske spoznaje, drevna znanja koja su napuštena ili pak integrirana u znanstvenim teorijama prosvjetiteljstva i našega doba. Zanimaju je zone preklapanja, osmoze, u kojima čovjek crpi vitalnu energiju iz podsvjesnog, animalnog, kozmičkog, jednom riječju nespoznatljivog. Uronjena u osluškivanje na mikro i makro planu, intiuitvnim stvaranjem anticipira i vlastita stanja.
Darija Žmak Kunić kroz osobnu transformaciju i doživljaj majčinstva, stvara ciklus inspiriran simboličkim pojmovima i vizualnim prikazima koje susrećemo u bajkama: Mač, Vuk, Jabuka, Preslica, Bočica otrova. Sve su to okosnice fabule koje u pričama za djecu kroz gubitak i smrt, donose klimaks, razrješenje i ponovno uspostavljanje reda. Kosu koja joj je otpala kao posljedica hormonalnog poremećaja nakon poroda prvog, a potom i drugog djeteta, rabi kao sirovi materijal kojim stvara crtež navedenih simbola. Tako se ciklus zatvara – kosu kao element samoobnove, a kada je otpala postaje mrtva tvar, oživljava posredstvom materijalizacije prikaza koji je na nesvjesnoj razini povezan s arhetipskim simbolima smrti i obnove koje svi pamtimo iz djetinjstva putem bajki. Posve novo poglavlje života donosi joj promjene na osobnom planu, te bolje razumijevanje sebe kroz nova životna iskustva, suočavanje s životnim ciklusima: prolaznošću ali i stvaranjem novog života.
Silvija Đolonga posve apstraktnim jezikom istražuje područje autoreferencijalnog, ali i univerzalnog. Ambijentalna instalacija „San sedam luna“, sastoji se od crteža i sedam lopti (sedam mjesečevih mijena) na čijim je bijelo obojenim površinama crtež razigranih sjemenki maslačka. To je motiv koji već godinama aplicira na razne površine, raznim tehnikama, ukazujući na mijenu, prolaznost ali i obnovu, kao zakonitost svih procesa u prirodi. Lunarni ciklus, transformacija, simbolika ženskih procesa povezanih s onima iz prirodne, polazište su ovog ciklusa. Monokromno i minimalno, ali posve poetično i asocijativno, vodi nas u otkrivanje skrivenih svjetova tajni, snova, ženske intuicije i senzibilnosti te transformacije stvarnosti.
Slikarski svijet Mitra Matića nastaje promatranjem predmetne stvarnosti, ali su mu slike puno više iznad puke reference na stvarnost. Ciklus slika nazvanih „Prije skoka“, otkriva nam svijet spavača. Prepušteni stanju spavanja, likovi su lišeni svjesnog nadzora nad vlastitom pojavnošću, reprezentacijom, te su razotkriveni u stanjima ranjivosti, poniranja u nepoznati svijet nesvjesnog, sanjanja, kada se nesputano oslobađa ljudska podsvijest. Prikaz spavača u krupnom planu, njihova predimenzioniranost, omekšana je tretmanom slikarske površine. Točkasti tragovi boje koju raspršuje po platnu koje prije procesa prskanja prekriva u širokim slojevima, rabi u svrhu stvaranju oniričke atmosfere – atmosfere na rubu sna i jave, svjesnog i nesvjesnog.
