Kičem protiv snobizma

U Galeriji Modulor, odnosno malom prolazu koji funkcionira kao galerija pri Centru za kulturu Trešnjevka, u četvrtak 20. studenog otvorena je izložba “Cistezija i mail-art: 1960 – 2010.” Riječ je o pismima, prepiskama, dosjetkama, karikaturama, tekstovima i fotografijama autora koji su još kao studenti objavljivali u Studentskom listu i Omladinskom tjedniku Tlo, a od kojih su neki bili dio i Zagrebačke škole karikature. Osnivači Cistezije bili su Predrag Jirsak, Hrvoje Devide, Tom Kožarić, Mladen Kuzmanović, Nikica Petrak, a pored njih tu su još bili Ratko Petrić, Ivan Pahernik, Ivan Šarić, Zlatko Bastašić, Zoran Pavlović Zozo, Milovan Kovačević Koko, Fedor Kritovac Grga i Tomislav Premerl Cico.

4

3

Centralna figura i pokretač Cistezije bio je Fedor Kritovac, poznati i nedavno preminuli zagrebački arhitekt, urbani sociolog i publicist, kojeg su zbog njegove ozbiljnosti i strogosti drugovi često zvali Kritikovac. Njegova supruga Dubravka Kritovac zaslužna je da izloženi materijali, za koje nakon smrti njezinog supruga niti jedna institucija nije bila zainteresirana, nisu završili na otpadu.

1

“Na određeni način Cistezija je bila kritika društva, kritika snobova, ali ne kroz šemu ozbiljnosti. Ovim materijalima priđite neozbiljno kako biste razumjeli ozbiljno. Masovno smo proizvodili i kič, jer je on važna odlika snobizma”, rekao je na otvorenju Tomislav Premerl Cico, uz kojeg su od autora bili još prisutni i Hrvoje Devide i zagrebački psihoterapeut i karikaturist Zlatko Bastašić.

15

Cistezija je bila dio tada aktualnog svjetskog pokreta koji se nazivao mail – art. Bio je to svojevrsni facebook prije interneta. Facebook u pravim papirnatim kovertama u koje su Cistezijanci pakirali razglednice, crteže i tekstove – tadašnje meme. Kritovac i društvo su za svoj izričaj koristili i ostale oblike poštanskog oblikovanja, koverte, listove, marke, dopisnice, razglednice, čestitke, intervencije, kolaže, fotografiju i tekst. Bilo je to vrijeme kada je pop – art bio na svom vrhuncu, a Andy Warhol je preživio atentat. Na Cistezijance je utjecao i neodadaistički fluxus i njegova do it yourself etika koja je kasnije postala dio punk pokreta.

112b112a

Jedan od najduhovitijih priča koju su u javnost plasirali Cistezijanci, i koju je moguće vidjeti na izložbi, je “Elaborat o unapređenju tramvajskog prometa na području grada Zagreba” koju je napisalo fiktivno nepostojeće društvo Pronalazači iz Zapruđa. Njihova ideja u istom tekstu pod točkom tri glasi: “U tramvajska kola koja saobraćaju na relaciji Sava – Tunel, radi unaprijeđenja turizma, nameće se potreba zaposliti nekoliko stjuardesa koje bi putnicima dijelile bombone. To bi doduše poskupilo cijene kartama, ali lijepe mlade domaćice svojim smiješkom učinile bi vožnju mnogo ugodnijom. U tim tramvajima bilo bi dobro ako bi svako drugo sjedalo direktno se prekapčavalo na tramvaj br. 21 i tada na žičaru za Sljeme”. Tekst prati i fotografija tramvaja ispod koje piše “ovo je tramvaj”.

6

Tko zna kako bi prošli da ih je netko ozbiljno shvatio, jer njihove znanstveno-fantastične ideje nisu lošije i neozbiljnije od danas realiziranih gradskih ideja koje živimo – fontana u boji, automatskog wc-a u Dubravi ili skijališta na Sljemenu. Jedan od prisutnih autora Zlatko Bastašić kaže da su radili dopise u kojima su predlagali i farbanje golubova “jer su tako sivi”, te da su građani vjerovali da postoji pravo društvo pronalazača iz Zaprešića.

7

10

Noseća ideja Cistezijanaca u njihovim radovima bio je ironijski odmak i crni humor. No, ipak s ove distance od više od pet desetljeća njihov humor više nije smiješan, jer se izgubila granica između zafrkancije i realnosti. Kritovac vjerojatno ni sam pretpostaviti mogao nije da će se njegova poznata serija fotografija “Javni prostor kao deponij”, objavljena u Časopisu Čovjek i prostor, baviti jednim od najaktualnijih pitanja u urbanim sredinama danas – pravom na grad i javni prostor.

14a13a

8a9a

Jedan od njegovih radova, koji se na ovoj izložbi najviše izdvaja po svom konceptu i snazi, kolaž je na kojem je na krovove novozagrebačkih nebodera, pored danas nepostojeće robne kuće Nama, aplicirao znakove korporacija kao što su General Motors, Shell, IBM, Lufthansa, Ford… Rad nastao kao neozbiljna igra ima snagu boljeg avangardnog konceptualnog rada toga vremena. Ali duhoviti punktum niti ovaj put nije izostao. Zagledajući se detaljnije u fotografiju nebodera, na jednome od njih pronalazimo jedini istočnjački brend – logo ruske kompanije “Razno Eksport”.

16

Vrhunac kiča na izložbi predstavljaju trodimenzionalne erotske fotografije koje su Cistezijanci sa žarom skupljali. Ne znam da li su poznavali koncept campa, pod koji bi danas zasigurno potpali. Posebno je zanimljiva i upotreba fotografskih autoportreta, koji su stavljeni u kontekst modernih selfija. Izrazito je duhovita i intervencija na božićnoj čestitci gdje su zbog bljeska oko jaslica i bebe Krista, Josipu i Mariji i ostatku prisutnih nacrtane sunčane naočale. Zabavna je i razglednica s nacrtanom mapom svijeta gdje je pored čestitke “Sretan Božić i Nova godina” dopisano “Jebeš svijet koji ovako izgleda”..

5

“Post-mail art danas se prakticira kao svjetski kustoski trend. To će reći da cistezija ima svoju povijesnu utemeljenost i istodobnu aktualnost sa svjetskim zanimanjem za marginalije. Cistezijanski mail-art je, dakle, doprinos svjetskom pokretu mail-arta, koji se ostvarivao poštanskom izložbom u kojoj svi koji šalju sudjeluju i nitko nije, barem načelno, diskvalificiran. Cistezije su nastale bez artističkih pretenzija, osim karikature i anti-stripa što je u biti neumjetnička, novinska, dakle popularna i potrošna forma ismijavanja društvenih anomalija i gluposti”, kaže Branka Hlevnjak, kustosica izložbe koja je jedinstvena prilika da se vide nastali radovi grupe ljudi koji su stvarali izvan onoga što je u to vrijeme bilo kontekstualizirano kao suvremena umjetnost.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija