Labrović vs. Bilić

Ciklus Jedan na jedan Galerije umjetnina za svoje osmo izdanje splitskoj publici predstavlja radove Nevena Bilića i Siniše Labrovića. Dok prvi izloženim radovima potvrđuje kontinuitet kiparskog opredjeljenja koje je započelo još akademskom naobrazbom, drugi, koji je jednom prilikom ustvrdio da se njegov umjetnički senzibilitet razvio kroz čuvanje krava u djetinjstvu, van-akademskim oblicima umjetnosti donosi kroniku našeg vremena.

004

Za razliku od dosadašnjih postava u sklopu ciklusa Jedan na jedan, umjetnici su se ovom prilikom odlučili ispremiješati svoje radove. Tako nastali dijalog, kroz različite autorske estetike, radove oba autora još čvršće pozicionira kako u svijetu umjetnosti tako i u njihovoj aktualnosti.

IMG_0338

Prisvajajući medijski eksponirane događaje i prevodeći ih u umjetničke radove, od svećenikovog poziva na bacanje kamenja na sudionike prvog Splitskog Pridea do aktualnog torcidinog davanja krvi “za bilu boju”, Labrović na izložbi donosi kroniku našeg vremena. Ta kronika nije hladna medijska slika već donosi i osobnu poziciju Labrovića koji nam u jednom radu šapće da se boji, a u drugom se pak pravi da se ništa ne događa dok mu se plamen vijori iz kose. O položaju umjetnika, ali i kontekstu naše umjetnosti na primjeru Labrovića, Ivana Bago u opširnom teksu koji prati izložbu veli: “U tipičnom odnosu u kojem periferna, ideološki i estetski samokolonizirana metropola projicira vlastite komplekse na svoju ruralnu periferiju Labrović odbija sudjelovanje u tako postavljenoj igri i njenim pravilima. Umjesto toga, umjetničku kreativnost i invenciju traži i afirmira mimo puke reiteracije trendovskih diktata globalnog svijeta umjetnosti, stvarajući nova pravila i drugačije moduse umjetničke subjektivizacije… …Kako bi ukazao na komplekse i ‘otvorene rane’ hrvatskog, i šire postjugoslavenskog društva i kulture, Labrović je otvorio i samog sebe kao ranjivog subjekta, možda i ranjenika kome je potrebno previjanje”.

048

051

Labrović slobodno bira umjetničke medije. Među njegovim radovima nalazimo kako video radove tako i predmete iz svakodnevnice kao što su stolice, krletka za ptice, krumpir pa i same galerijske postamente. Za razliku od njega, Bilić je na izložbi prisutan isključivo skulpturom. Bronce iz ranijeg razdoblja, ovdje po prvi puta izložene, svjedoče o autorovoj zaokupljenosti serijalnošću. Dok ovi radovi promišljaju skulpturalne vrijednosti u nizu varijacija, noviji radovi od poliuretana, koji prevladavaju na izložbi, upravo kroz tehniku kroz koju su nastali uključuju i društveni komentar. Prešavši na industrijski materijal, Bilić svoje skulpture gradi na računalnim i tehničkim principima suvremene proizvodnje. Konstrukcije koje obavijaju i/ili definiraju prostor često su sastavljene od precizno izrađenih modula koje autor spaja u cjelinu kao da se radi o arhitekturi prefabriciranih dijelova. U tome ne bježi niti od ornamenta, štoviše on je prisutan gotovo na svim djelima i to uvijek u drugom obliku. Dok se samom tehnikom udaljava od životnog, autorskog u skulpturi, ornamentom skulpturi vrača privlačnost, gotovo da ju čini zavodljivom. Tako Bilićev rad izlazi iz formalnih okvira kiparstva i postaje sofisticiran komentar sistema u kojem živimo, ili riječima Marije Stipišič Vuković: “Zanimljiv je način na koji taj apstraktni sustav progovara o suvremenom dobu, agresivnoj globalizaciji suvremenog potrošačkog društva i sveprisutnom stisku skrivenih, ali izuzetno djelotvornih sustava moći i kontrole – spoj dekorativnosti elemenata i bezmilosrdne utilitarnosti industrije”.

030

Izložba je otvorena 28. veljače i možete je pogledati do 23. ožujka u Galeriji Umjetnina, Ulica Kralja Tomislava 15, Split.

2013_bilic - labrovic_pozivnica_

Foto Robert Matić