

Propast industrije kojoj smo svjedoci zadnjih dvadesetak godina sve češće nalazi mjesta u umjetničkim radovima. Takav interes umjetnika pokazuje da se iza te teme nalazi mnogo više nego sama promjena u ekonomsko-političkim smjernicama ili sam problem nezaposlenosti. Radništvo kao društvena kategorija karakterno je odredilo kako individualne tako i kolektivne identitete i definiralo vrijednosti društva kakvo smo poznavali. Gubitak industrije tako postaje gubitak identiteta, vrijednosti i tradicije.
Tema zatvaranja brodogradilišta samo je jedna u nizu tema o propasti industrije. U svakodnevnoj kronici njene propasti, rad koji se nekad uzdizao kao temeljna vrijednost društva, sada se rijetko spominje, pa time i sami radnici postaju sporedni akteri cijelog procesa. Upravo ta dimenzija životnosti i čovječnosti tema je više kanalne video instalacije autorskog dvojca Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića pod nazivom Minuta šutnje. Krhkost identiteta, egzistencijalna i ekonomska neizvjesnost, post-tranzicijska nelagoda ono su o čemu autori progovaraju kroz materijal snimljen na lokacijama splitskog i riječkog brodogradilišta, Brodosplitu i 3. Maju.



“U fokusu su vrijednosti specifičnih radnih procesa u brodogradilištu, znanja i vještina koje rad čine radom, a čovjeka čovjekom. “Minuta šutnje” propituje kako se individualne radne vrijednosti prevode u lokalnu tradiciju i produkciju koja je u direktnom odnosu s nacionalnim ili globalnim ekonomijama.”



Kadrove rada u kojima se vidi uložena ljudska energije i fizički proces transformacije materijala obilježeni su nedostatkom lica radnika. Za razliku od toga, lica se pojavljuju u kadrovima koji bilježe završetak radnog dana, izlazak iz tvornice gdje u radnici u svakodnevnoj odjeći i gestama prolaznika postaju dio anonimne mase. Suprotstavljanjem te dvije rutine radništva unosi se napetost koja proizlazi iz činjenice da svaki izlazak iz tvornice danas može biti zadnji. Odbrojavanje do kraja naglašeno je i kroz zvučni dio instalacije u kojem se otkucavanje minute šutnje čuje se svaki put kada se kroz tri sinkronizirane projekcije pojavljuju kadrovi izlaska radnika iz tvornica.
A minuta tišine je vrijeme koje posjetitelj ima za naći se licem u lice sa svakim od radnika u ulaznoj instalaciji. Usporen snimak porinuća broda, koji je nasuprotna projekcija portretu radnika, u ovom kontekstu dobiva obrnuto značenje, umjesto početka novog života, ona nagovještava polaganu, ali sigurnu smrt.


Izložba se otvara u petak, 10. svibnja, u 19h u riječkoj galeriji Mali salon na adresi Korzo 24 u okviru programa Spajalica MMSU- u o čijoj smo prošlotjednoj akciji Brod=Grad pisali ovdje.
Razgledati ju možete do 25. svibnja.