MSU je muškoga roda

Još su davno Guerrilla Girls zaključile da se umjetničke institucije diskriminacijski odnose prema ženama i od onda dokazuju svoje teze statistikama o rodnoj zastupljenosti umjetnika u galerijama i muzejima, uspoređujući ih s omjerom studenata i studentica na umjetničkim akademijama te nagradama koje dobivaju umjetnice i umjetnici. Studentica i nagrađenih autorica je puno više nego što bi se to po izloženim radovima u reprezentativnim institucijama moglo zaključiti.

Kako po tom pitanju stoje stvari s najreprezentativnijim muzejom suvremene umjetnosti u Hrvatskoj? Na naš je upit o rodnoj zastupljenosti umjetnika Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu odgovorio sljedeće: u stalnom postavu Muzeja, nazvanome “Zbirke u pokretu”, ukupno su izloženi radovi 231 autora/ce, odnosno umjetničkih grupa. Od toga je umjetnika 84%, a umjetnica 16%. Umjetnika je čak preko peterostruko više! Domaćih je umjetnika nešto više od pola (53%), a stranih 47%. Autori stalnog postava su kustosi Nada Beroš i Tihomir Milovac.

*Vesović Mio Milisav; Tom Gotovac, fotosekvenca akcije Zagreb, volim te! c/b fotografije 50 x 60, 1981.

* Iveković Sanja, Tragedija jedne Venere 1961., novinske reprodukcije, fotografije / papir, 33 x (30,5 x 21, 5)

Očito bi i nama dobro došao angažirani kolektiv poput Guerrilla girls koji bi duhovito i uporno upozoravao na diskriminaciju u izložbenim prostorima. One su počele još prije 25 godina, kada je Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku otvorio izložbu o međunarodnom slikarstvu i skulpturi, svojevrstan pregled najznačajnijeg stvaralaštva u suvremenoj umjetnosti do tog trenutka.

Od 169 umjetnika tek ih je 13 bilo ženskih, a svi su bili bijelci ili iz SAD-a ili iz Europe. Kustos izložbe Kynaston McShine razbjesnio je mnoge kada je izjavio da bi svi koji se nisu našli u tom pregledu morali razmisliti o svojoj karijeri. To je bio okidač kolektivu Guerrilla girls da se počnu baviti aktivističko-umjetničkom praksom. Od onda objavljuju svoje provokativne plakate, billobarde, knjige, predaju diljem svijeta i gostovale su, među ostalim, na venecijanskome Bijenalu umjetnosti. Zbog diskriminacije i nejednakosti kritiziraju sve: umjetničke i obrazovne institucije, kustose, kritičare, galeriste, dilere umjetnina, kolekcionare pa i sam umjetnike, a u međuvremenu su kritiku uprele i prema Hollywoodu, upozoravajući na mizeran broj redateljica u filmskoj industriji. Njihov cilj nije postojanje kvota prema kojima bi umjetnici i umjetnice trebali biti zastupljeni 50:50 posto, već podizanje svijesti o diskriminaciji i zalaganje za boljim položajem kreativnih žena.

Njihov je najpoznatiji rad vjerojatno onaj kojim upozoravaju da je ”golotinja” najsigurniji put ženama do Muzeja Metropolitan u New York; žene potpisuju pet posto izloženih umjetničkih djela, ali je 85 posto izloženih nagih tijela ženskih.

Više o radu GuerrillaGirls pogledajte ovdje