New York i London u jednoj fotografiji
Kada je fotografkinja Daniella Zalcman trebala preseliti iz New Yorka u London odlučila je seobu popratiti serijom fotografija: “Zadnjih tjedana koje sam provela u New Yorku osjećaj nostalgije je rasao i shvatila sam da opsesivno fotografiram grad. Kada sam stigla u London i započela fotografirati grad, koncept se sam nametnuo.”
Serija fascinantnih, ponekad sablasnih, ali svakako privlačnih fotografija snimljena je iPhonom a fotografije su editirane u nekoj od aplikacija koja omogućava stvaranje efekta duple ekspozicije od više ranije napravljenih fotografija. Kombinacija uvježbanog oka fotografkinje i estetike novih tehnologija koje su pridonijele do sada najvećem širenju fotografije kroz društvene te prepoznavanju estetike kao takve učinile su da je Daniella Zalcman sprovela više nego uspješnu kampanju na Kikstarter-u s kojom je financirala knjigu fotografija i stekla slavu.
Ali više od tog uspjeha zanimaju nas novi odnosi stvarnosti i fotografskog prikaza koji se mogu iščitati iz ovog ciklusa, a tipični su za današnjicu. Autorica je naglasila da je osjećaj nostalgije bio taj koji ju je tjerao u opsesivno fotografiranje pred odlazak iz New Yorka. Tu se dotakla fotografije kao nositelja memorije, sjećanja na nešto izgubljeno, u ovom slučaju memorije iskustva urbanog života. Međutim, dolaskom u London, autorica svoj novi grad upoznaje upravo kroz fotografiju. Tu otkrivamo suvremene odnose fotografije i realnosti. Dok je rana fotografija, gotovo na Balzakov način detaljno bilježila pojavnost realnosti, danas smo došli do toga da realnost upoznajemo i doživljavamo upravo kroz fotografiju. Da bi prepoznala London kao svoj novi dom, autorica tako mora stvoriti fotografije grada kao prvi korak u zbližavanju s novom realnošću. Slijedeći korak je “dupla ekspozicija” ili u ovom slučaju preklapanje fotografija, jer se u digitalnoj obradi ovdje više niti ne radi o pravoj ekspoziciji. Na taj način životnu realnost koju je imala u New Yorku projicira na London te preklapanjem fotografija osigurava kontinuitet života.
A taj život zapravo se odvija u sferi fotografije. Tako svi fotografije New York + London doživljavamo bliskim vlastitom iskustvu, ne zato što smo bili/živjeli u New Yorku i Londonu već zato što u vrijeme društvenih mreža, Instagrama, Flickra i Tumblra vlastitu realnost doživljavamo upravo kroz fotografiju.
