Optička 3D iluzija
U Muzeju za umjetnost i dizajn u New Yorku otvorena je zanimljiva i pomalo nesvakidašnja izložba “Otherworldly: Optical Delusions and Small Realities“. Izložena su djela umjetnika koji stvaraju diorame (minijaturne 3D modele) kao samostalna kiparska okruženja ili ih pak koriste kao glavnu temu svojih fotografija. Evo nekoliko najzanimljivijih umjetnika čija se djela mogu pogledati na izložbi:
Matthew Albanese stvara zadivljujuće slike stepa i planina prekrivenih snijegom koje izgledaju poput prizora snimljenih u pravom prirodnom okruženju. Međutim, njegovi su modeli nastali korištenjem umjetnog krzna, vate, platna, stakla, mahovine i drugih materijala. Nakon što napravi svoj minijaturni 3D model, pretače ga u fotografiju. Zadivljujuće efekte postiže zbog perspektive iz koje je fotografija napravljena. Za fotografiju “Sugarland” (Šećerna zemlja) mjesecima je “uzgajao” šećer kako bi nastali specifični kristali. Pri stvaranju “Sobe u plamenu” morao je uloviti samo jedan, specifičan trenutak jer druge šanse jednostavno nije bilo – već u sljedećem trenutku sve je nestalo u plamenu.
Albanese se neobičnim stvaralaštvom počeo baviti 2008. godine i njegova su djela poprilično popularna među kolekcionarima suvremene fotografije. Ljubav prema neobičnoj umjetnosti dogodila mu se doista sasvim slučajno.
“Jedan dan sam prevrnuo teglu s paprikama u kuhinji. Kad sam počeo čistiti nered, mašta mi je proradila i počeo sam se igrati. Crvena boja me podsjetila na Mars, neko egzotično mjesto gdje nikad neću otići. Nakon toga je nastalo moje prvo umjetničko djelo ‘Paprika Mars’“, objasnio je umjetnik.
Iako kreiranje modela od neobičnih materijala iziskuje mnogo rada i kreativnosti, Albanese se ne žali i uživa u neobičnoj umjetnosti koja mu je u potpunosti okupirala život.
Didier Massard je prije 20 godina studirao fotografiju u Parizu, a u slobodno se vrijeme zabavljao snimajući fotografije krajolika. Nakon toga se koncentrirao na egzotične lokalitete, ali samo na one koji su nastajali u njegovoj mašti. “Bilo je mnogo mjesta na svijetu koje sam želio fotografirati i posjetiti, ali sam shvatio da te fotografije nikada ne bi bile upravo onakve kako sam ih ja zamišljao”, objasnio je Massard. Na kraju je odlučio izgraditi scenu u svom studiju. Njegove ranije fotografije prikazuju mjesta kao što su Indija i Kina, a zatim je postupno počeo izrađivati scene iz prirode, ali i scene sa životinjama. Massard je proveo šest mjeseci u stvaranju “Majmuna“. Prvo je uz pomoć slojeva kartona napravio oblik životinje. Glava, ruke i noge izrađeni su od materijala koje koriste stomatolozi i zubni tehničari, a krzno je izrađeno od vune, koja je uklopljena, češljana i zalijepljena u sitnim čupercima na mrežu za komarce.
“Majmun” je prvi rad koji je ovaj umjetnik pokazao javnosti. “Ne bih rekao da je to autoportret”, rekao je, spominjući ljudsko-primatske veze, “ali postoji nešto u njemu.”
Iako je Petar Feigenbaum odrastao u blizini Bostona, uvijek je bio opsjednut New Yorkom. Posebno scenama iz filmova “Francuska veza” i “Serpico“. Dok je studirao arhitekturu, počeo je izrađivati makete poznatih zgrada u New Yorku i fotografirati ih u različitim kombinacijama. Usprkos tome što je radio u različitim arhitektonskim uredima, zbog čega se prije pet godina i preselio u New York, nije promijenio svoj temeljni pristup dvostrukog stvaranja: realne i minijaturne arhitekture. Makete ponekad izrađuje od drveta i gipsa, a ponekad ih dizajnira na kompjutoru. Niti jedan dio svog života, arhitekture i stvaranja minijaturnih modela, ne doživljava kao manje vrijedan ili manje važan, oba procesa doživljava kao ravnopravno stvaranje nečeg novog.
Nakon dugotrajne karijere kao dizajner, ilustrator i filmski redatelj, francuski umjetnik Charles Matton (koji je 2008. umro u 77. godini) počeo je stvaranje tajanstvene kutije još 1985.
“Sve je počelo u trenutku kada je Charles htio napraviti realne slike interijera”, rekla je njegova udovica Sylvie Matton. No, kad je odabrao prostor, boje na zidovima nisu bile onakve kakve je on zamišljao ili je pak problem bio da mora čekati određeno doba dana zbog svjetlosti i sjena koje je tražio. Kako bi riješio taj problem, Matton je počeo graditi minijaturne sobe koje su brzo rasle i postajale tako detaljne i luksuzno opremljene da ih je želio izrađivati samo zbog njih samih. “To nije bilo poput: ‘Ja sad odlazim raditi kutije'”, rekla je udovica Matton. “To je bila cijela avantura stvaranja.”
Njega se počne cijeniti i voljeti u trenutku kada shvatite s koliko su pažnje i promišljanja o detaljima i optičkim iluzijama te kutije izrađene.
Svako od izloženih djela maleni je svijet izgrađen i realiziran intenzivnim bavljenjem raznolikim skupom materijala i pedantnim pružanjem pažnje detaljima. Izložba je otvorena do 18. rujna.
