Oružje je bol

Mladen Stilinović jedan je od onih umjetnika koji mogu zadržati svoju umjetničku oštrinu bez obzira na kontekst i vrijeme u kojem stvaraju. Od 1975. godine kada se pojavio s Grupom šestorice, umjetničkom grupacijom u kojoj su sudjelovali i Željko Jerman, Boris Demur, Vlado Martek, Sven Stilinović te Fedor Vučemilović koju je karakterizirao radikalan raskid s institucionalnim instancama umjetnosti i akcijama u javnom prostoru, Stilinović je parolu „Umjetnost na ulice“ doveo do svog punog izričaja.

Umjetnost između akcije, medijskih eksperimenata i aktivne uloge jezika, opisivala je djelovanje Grupe, ali i svakog od članova, pojedinačnih umjetničkih osobnosti.

Nakon raspada 1980., Stilinović nastavlja promišljanje odnosa znaka, označenog i označitelja, pa tako razvija svoju seriju Eksploatacija mrtvih (1984.-1990.) u kojoj suprotstavlja vizualne simbole suprematizma, socrealizma i geometrijske apstrakcije, dajući komentar na eksploataciju simbola koji su izgubili svoje izvorno značenje.

Često autoreferencijalan i gotovo uvijek ironičan, duhovit, Stilinović pokazuje kako zapravo, smijeh, u maniri Kundere, u socijalizmu više nije smiješan.

Kritika ideologija nastavlja se i u tranziciji, ali se širi i na kapitalistički Zapad, tematizirajući status i funkciju umjetnika, reklamnu industriju i industriju umjetnosti. Koncept umjetnosti, političke supresije razvija kroz ideju boli, istodobno izdajući Rječnik boli s kojim se predstavljao na Venecijanskom bijenalu.

Riječ je o radu koji uzima rječnik engleskog jezika u kojem su sva tumačenja riječi bila prekrižena bijelom temperom i zatim izjednačena s riječi “bol.

Danas Stilinovića posjetite u trenutačno najživljoj zagrebačkoj galeriji –  Greti, gdje će u 20.00 sati bit otvorena njegova izložba Slijepo oružje+bol.

Nastavak dosadašnjih motiva i boli koja prelazi fizičke granice, u Stilinovića će preuzeti istodobno poetičnu, ali i mučnu ulogu. U nastavku pročitajte umjetnikov manifest, i vidimo se u Greti.

Položeno oružje na crvenom tepihu. Predaja? Čija? Svečanost? Moguća pista za manekene?
Tu instalaciju vidio sam prije četiri godine ispred Stožera Hrvatske vojske. Nikoga nije bilo na ulici, samo tepih i oružje. Jedna nadrealistička situacija. Prije dvije godine napravio sam takvu instalaciju u Močvari gdje ju je Boris Cvjetanović snimio. Sada izlažem devet metarski print te instalacije.
Više volim fotografirano oružje od pravog.

Drugi rad je video snimljen u Serpentine Gallery u Londonu 2009. na manifestaciji Poetry Marathon. Glumica Martha Swann čita dio Riječnika – Bol.

Kako su ta dva rada povezana?

Oružje je bol.

Izložba je otvorena do 29.siječnja 2012. Više pogledajte ovdje