Goli Slovenci u Splitu

U galerijskom prostoru i amfiteatru splitskoga MKC-a od 23. do 26. travnja gostovala je Via Negativa s retrospektivnim programom pod nazivom VIA NOVA VIA MKC SPLIT. Program je realiziran u koprodukciji MKC-a Split i udruge Mavena koja se bavi poticanjem i promocijom suvremene umjetničke produkcije. Radikalni body art, vizualni teatar i intervju kao umjetnička forma neke su od praksi koje su autori okupljeni oko Via Negative po prvi puta predstavili splitskoj publici.

Via Negativa osnovana je 2002. u Ljubljani kao projekt koji okuplja međunarodne umjetnike. Djeluju kao kolektiv čiji autori performativnu umjetnost smatraju odnosom između gledatelja i izvođača u stvarnom prostoru i vremenu. Bave se zbiljskom nazočnošću, pa zato komunikaciju pretpostavljaju estetici, a motrišta umijeću. Svaki pojedini autor pred gledateljem bori za vlastiti smisao, bilo razumom, tijelom, maštom, vještinom ili energijom.

Via Nova je izvođačka platforma koja djeluje unutar Via Negative. Autori tu imaju priliku provoditi autonomna istraživanja različitih performativnih formi i strategija. Predavanje, ples, video, intervju, aukcija, koncert, body art, vizualni teatra neke su od praksi koje istražuju izvođači. Radovi koji nastaju kao neovisna autorska istraživanja performeri povezuju u veće cjeline u kolektivnim prezentacijama Via Nove. Situacije iz takvih kolektivnih djela pokazani su i splitskoj publici.

Pod naslovom Via Nova do sada je realizirano 18 radova koji se bave pitanjem odnosa između starog i novog, kreacije i destrukcije, teorije i prakse, suvremenosti i tradicije, prisutnosti i odsutnosti.

Program u MKC-u sastoji se od dva dijela. Rad Via Negative predstavljen je kako kroz performanse uživo koji su obilježili prvu večer tako i retrospektivom njihovih radova nastalih od 2002.  do 2008. u formi dokumentarnih video uradaka.

Večer performansa privukla je pedesetak posjetitelja pred kojima je u amfiteatru i galeriji MKC izvedeno pet djela. Predstavili su se sljedeći performeri: Grega Zorc, Uroš Kaurin, Boris Kadin, Kristian Al Droubi i Katarina Stegnar.

U prvom performansu na pozornici amfiteatra, Grega Zorc izveo je djelo Dajte mi tekst!, situaciju iz predstave Out iz 2008. Zorc predstavlja glumca koji se pretvorio u tijelo bez ideje. Od ljubaznog čekanja funkcije na sceni, glumac dolazi do prave agonije tijela bez ideje. Egzistencija subjekta bez ideje slična je agoniji tijela bez zraka. U splitskom performansu sudjelovali su i Uroš Kaurin i Kristian Al Droubi koji agoniju glumca na kraju rješava dajući mu tekst.

Drugi djelo, Igra s čačkalicama, izveli su Boris Kadin i Kristian Al Droubi u prostoru galerije. Ovo je samoreferencijalni performans o performansu. Polazište mu je prizor igre s noževima iz performansa Ne kao ja kojeg su isti autori izveli na festivalu Zadar snova 2007. Novi performans uzima medijsku reakciju na prvi performans kao osnovno značenje djela. Ključni točka novog performansa je citat iz Slobodne Dalmacije od 16. kolovoza 2007., “Užas u Zadru. Krvavi performans kazališne skupine Via Negativa u crkvi Svetog Dominika užasnuo je gledatelje. Hrvat i Srbin kolju se na pozornici.” Propitujući element šoka, referirajući kako na svoj tako i na druge performanse i umjetnike koji koriste element šoka, performeri i ovu izvedbu završavaju krvavom igrom noževima.

Idući performans, Razgovor s umjetnikom, nastavio se u istom prostoru. Razgovor s Kristianom Al Droubijem vodila je Natasha Kadin, a pitanja su se temeljila na tekstu dr. Bojane Kunst, Bespomoćnost radikalne potrošnje iz 2009. Performans o političkoj bespomoćnosti radikalne umjetničke prakse, o imperativu užitka u postindustrijskom kapitalizmu, o nemogućnosti subjektivizacije i impotenciji komunikacije razotkriva motive, razloge, ciljeve i pozadinu kreativnog rada umjetnika. Al Droubi kao umjetnik u ovom razgovoru svoje stavove brani ne samo verbalno već i cijelim tijelom.

Performans Fontana situacija je iz predstave Viva Verdi u izvedbi Via Negative iz 2005., a izvođač je Uroš Kaurin. Pitanje produktivnosti i potrošnje subjekta Kaurin propituje, istovremeno se referencirajući na Autoportret kao fontana od Bruca Naumana iz 1966., performansom u kojem kao pobunjeni klaun ljepotu stvara iz sebe, od sebe i za sebe. Svojom mokraćom ispljunutom iz svojih usta performer stvara umjetničko djelo kojim se, samoodrživošću akta, ograđuje od ovisnosti od sistema umjetnosti.

Posljednji performans prvog dana bio je Drop Dead u izvedbi Katarine Stegnar. Predstava donosi dva lica smrti. Ono intimno koje proživljava umiruća osoba i ono javno koje kao ultimativni spektakl doživljavaju promatrači smrti. U slučaju ovog performansa, svi dobivaju svoju ulogu: performer kao mrtvac, publika kao pogrebnik i sam performans kao pogreb.

Od drugog dana, u galerijskom prostoru MKC-a mogla se razgledati retrospektiva radova iz ciklusa Sedam godina – sedam smrtnih grijeha, kojim se Via Negativa bavila od 2002. do 2008. Radovi koji nisu predstavljeni uživo splitskoj publici, ili su predstavljeni samo njihovi segmenti, mogu se vidjeti u dokumentarnoj video formi. Prikazani su sljedeći performansi: Početna točka: Gnjev (2002.), Još (2003.), Incasso (2004.), Bi, ne bi (2005.), Viva Verdi (2006.), Četiri smrti (2007.), Ne kao ja (2007.) i Out (2008.), svi u produkciji Via Negative.

Bojan Jablanovec, umjetnički direktor i redatelj Via Negative ovim riječima objašnjava ovaj ciklus: “Naša ideja je da su ljutnja, proždrljivost, pohlepa, požuda, lijenost, zavist i ponos temeljni aspekti identiteta svakog pojedinca. Svaki od ovih ljudskih atributa otvara konflikt koji je sastavni dio subjekta svakog pojedinca: s jedne strane pojedinac gradi mehanizme i strategije obrane od ovih negativnih poriva ne bi li se prilagodio zahtjevima društvenih normi kontrole i suzbijanja nagona, a s druge strane pojedinac razvija različite oblike otpuštanja, jer ne može podnijeti pritisak svoje vlastite subjektivnosti.”