
U galeriji Greta u ponedjeljak je otvorena izložba studenata Akademije dramskih umjetnosti pod dvosmislenim nazivom Izlaganje. U sredini galerije postavljen je krevet, na njemu nasumce razbacane fotografije. Sam čin takvog IZLAGANJA traži od posjetitelja, promatrača (voajera), da pristupi krevetu i krene prebirati fotografije. Posve osobno pristupam radovima, možda mi je čak i malo nelagodno gledati ako netko stoji pored mene. Jer u mojim su rukama svjetlosni zapisi nečije intime, negdje bljeskovi, negdje aktovi, postelje (tamo se sve intimno uglavnom i odvija), a svojim prebiranjem nužno stvaram vlastitu hijerarhiju radova, intrigantnijih ili manje intrigantnih. Možda zbog izuzetno taktilne prirode izložbe na koju fotografija nije navikla, osjećam lagani zazor uranjanja u tuđe svjetove, kao da sam na neki način dio spektra. Ostaju na njima moji otisci prstiju, čestice kože spajaju se s fotopapirom.

* Foto / Jurana Hraste
No nije li da svoje i tuđe intime dnevno razlažemo i gledamo bilo preko realityja, socijalnih mreža, postpuno lišeni privatnosti? Paradoks ili raskrinkavanje dvostrukih mjerila možda se događa upravo u galerijskom prostoru. Čak dvadeset autora pristalo je promišljati, gledati, predstaviti svoje (viđenje) i intime. Rijetki su radovi potpisani, jer čini mi se da anonimnost imena postaje zadnja instanca očuvanja sebstva. Pokraj mene dolazi žena i s gnušanjem promatra neke radove, dapače, skriva ih na dno (od sebe ili od mene?). Poprilično burna reakcija koja me zapravo iznenađuje, misleć kako su zapravo ljudi navikli na prikaze golotinje, starog ili odbojnog tijela. Na jednoj fotografiji prikazano je u derutnom i kaotičnom ekterijeru nago tijelo bez identiteta, bez lica. Fotografkinja je za snimanje unajmila prostitutku, kako bi tim činom uklonila razliku između eksploatacije kamerom ili klijentom. Jedan rad postavljen je u izlogu, onaj Nives Milješić gdje izlaže polaroid svoje majke iz mladosti. Posve oponirajući interijeru i krevetu, Milješić deklarativno priča obiteljsku, lagano politički intoniranu priču koja poprima univerzalno značenje.

* Foto / Jurana Hraste
Zaključujem, koliko god je tema intime možda prostituirana, uvijek je i mjesto poistovjećivanja.
Ideju o zajedničkoj izložbi potaknuo je Damian Nenadić, okupivši svoje kolege s Odsjeka snimanja Akademije dramskih umjetnosti. Selekcija umjetnika je namjerno izostala, a prvotna namjera bila je u izvanakademskom diskursu stvoriti plodnu platformu za valorizaciju umjetničke fotografije. Kategorija umjetničke fotografije u nas je poprilično nejasno područje, bilo da je marginalizirana od strane muzejskih institucija, ne postoji njezino tržište, ali i unutar same Akademije ne postoji svijest o njenoj važnosti. Odsjek snimanja, ističe Damian Nenadić, mora postati mnogo više od hvatanja dobrog svjetla i kadra. Možda je upravo zato naglasak izložbe bio na tome što je prikazano, a ne kako je prikazano. „Intima je uvijek aktualna tema, a zbog vremenske ograničenosti za organizaciju, nismo stigni kontemplirati ništa kompleksnije. Ali čini se da imamo odličan feedback“, nastavlja.

* Foto / Jurana Hraste
Damian ističe kako je institucionalna pozadina bitna, no ne određuje daljnji tijek umjetnika, ali među mlađim fotografima prepoznaje koherentnu skupinu koji imaju potencijal za formiranje jake domaće fotografske scene. Upravo je to jedna od važnosti ove izložbe, potenciranje otvorenog dijaloga između studenata, ali i javnosti.

* Foto / Jurana Hraste
Kustosica izložbe Morana Matković pozvana je kao „neutralno oko“ u selekciju radova, istaknuvši kako je indikativno bilo za primijetiti da je većina umjetnika na temu intime odgovorila fotografijama interijera ili postelje. Stoga, logičan je bio izbor kreveta kao glavnog nosioca radova, čime se u osmišljavanju postava vodio Borko Vukosav. „U trenutku kada je vani mrak i čitava galerija postane mračna, osim centralnog djela iznad kreveta gdje je gledatelj primoran istraživati radove“, objašnjava Morana, i ističe kako je cilj bio napraviti i intimnu atmosferu samoj galeriji.

* Foto / Jurana Hraste
Negra Nigoević dizajnirala je suptilan katalog u obliku uložaka za film, istodobno krajnje prepoznatljivo, ali i suptilno rješenje. Izložbu možete pogledati do nedjelje, 26.veljače.

* Foto / Jurana Hraste

* Foto / Borko Vukosav

* Foto / Borko Vukosav