Retrospektiva Branka Vlahovića

Sutra, u srijedu 19.12.2012., otvara se retrospektivna izložba skulputra i crteža te promocija monografije Branka Vlahovića u Tehničkom muzeju.

Iz teksta Guido Quiena donosimo:

Početkom šezdesetih godina Branko Vlahović krenuo je putem istraživanja rubnih mogućnosti likovnog izraza. Posvetio se gonetanju abecede kiparskoga govora. Skicirao je i planirao te izvodio promišljene i brušene objekte za svoje problemske cikluse. Njegov koncept usmjeren je na rubno područje oblikovanja, ali bez negacije djela. Minimalizirajući subjektivnost, maksimalno je objektivizirao formu.
Vlahović je kipar radikalnoga prekida s tradicijom, pa razložnih i postupnih prijelaza unutar odabranog oblikovnog puta. Zbrajao je (pra)elemente u šture plastičke činjenice. Te tvorevine koje negiraju tvorca, a izmiču bilo kakvu značenju, ipak neposredno izriču svojstven stav. U oporbenom su dijalogu sa shvaćanjima konvencionalnih kiparskih pretpostavki. Iako se smatrao osamljenikom, ipak je bio umjetnik novoga senzibiliteta, onih kretanja koja su se očitovala globalno, od Amerike do Europe, a tako i Hrvatske.

Nije bio član neke likovne grupe, niti se družio s generacijskim ili nekim posebnim krugom istomišljenika. K tome, svojom umjetnošću nije htio govoriti ništa o sebi, ni o svojoj životnoj sredini. Bio je pojedinac jasne vizije. No, kao samotnjak, taj kipar objektivističkih težnji i univerzalna jezika lakše je previđan. Svojim djelom, odnosno ciklusima čitkih poetičkih odrednica, Branko Vlahović, taj umjetnik iz sjene, zaslužio je reflektor prvoga plana.

U prilici promocije monografije Branka Vlahovića postavili smo, evo, u Tehničkom muzeju u Zagrebu njegovu retrospektivnu izložbu. Možemo kazati, riječ je o svojevrsnu Vlahovićevu povratku u prostor u kojemu je doživio prvi veći uspjeh. Naime, tu mu je, godine 1975, održana monografska izložba. Tada Zdenko Rus, u predgovoru izložbe, ispravljajući previd kritike, bilježi: „Ako prije osam godina nismo bili u stanju osvijestiti izuzetnost Vlahovićevih plastičkih nastojanja – uz Kožarićeve posve usamljene u tom trenutku – danas je taj previd nemoguć. Pred nama je, jasno vidimo, nevjerojatno koherentno kiparstvo.“

Od svoje prve samostalne izložbe (1967) Vlahović je izlagao i crteže. I to od ranih geometrijskih i konstruktivnih, preko minimalistički jednostavnih, a ekstatičnih, do lomovima pokrenutih i ritmiziranih crteža skulptura. Nisu svi Vlahovićevi crteži skulpturalni predlošci, ili samostalne grafičke strukture. S razlogom treba istaknuti i kipareve tehničke crteže, odnosno nacrte za proizvodnju, koje je radio s inženjerima, da bi potom svoje programirane radove realizirao u tvornicama (Jedinstvo, TPK…). Taj inženjerski radni proces još je jedan primjeren razlog održavanja retrospektive Branka Vlahović u Tehničkom muzeju.

Kao i na prvoj Vlahovićevoj samostalnoj izložbi, i na izložbi u Tehničkom muzeju 1975. bilo je evidentno da se značenje tog rada očituje u nizovima istorodnih, a različito artikuliranih jedinki. U racionalnom pristupu istraživača oblika stvaralački je rad suprotan konvencionalnom pojmu stvaranja djela. Tada sam, u osvrtu na Vlahovićevu izložbu u Tehničkom muzeju, zabilježio: „Pojedinačno izdvojeni radovi izgubili bi od svog smisla. Riječ je ovdje o jedinicama u kompleksu postupnog vizualnog istraživanja.“ Tu postupnost želimo, uz ostalo, izborom djela i postavom, podcrtati na današnjoj izložbi. Od izložbe 1975. Branko Vlahović bio je znatno češće zastupljen, ne samo na revijalnim izložbama, nego i na važnim tematskim i problemskim izložbama. Ipak, do danas je izostala sustavnija kritička valorizacija, često i jasnija kontekstualizacija, pa i percepcija šire javnosti. Nadamo se da će ova monografija, uz recentnu retrospektivnu izložbu u Tehničkom muzeju, ispuniti upravo te zahtjeve i u punoj mjeri pridonijeti primjerenoj afirmaciji Branka Vlahovića.

Priredili Art Studio Obzori i Tehnički muzej, uz potporu Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport. Dio skulptura obnovljen je uz pomoć Erste Card Cluba.
Izbor djela: Guido Quien
Postav: Guido Quien, Maša Milovac
Restauracija djela: Lana Lalić
Likovna oprema: Ana LabudovićAutorica projekta: Ana Labudović
Koordinatorica za Tehnički muzej: Markita Franulić
Vlasništvo izloženih djela: Gliptoteka, Muzej suvremene umjetnosti, Moderna galerija, privatno

Izložba ostaje otvorena do 6.2.2013.