

Nakon što je u ukrajinskom gradu Simferopolu uočeno dvadesetak grafita potpisanih pseudonimom Šarik (loptica na ruskom), počelo se govoriti o ukrajinskom Banksyju. Sličnost između dva ulična umjetnika je očita. Potvrdio ju je i britanski galerist koji je jednom prodao neke radove Banksyja, a u Simferopolu se našao kao turist.

Ono po čemu radovi ta dva umjetnika sliče je tehnika u kojoj koriste šablone (Banksy je jednom priliko priznao da je spor te da jedino na taj način uspijeva završiti grafit a da ga ne uhvate) te veliki raspon društvenih i političkih tema.
Kod Šarika se često simboli današnjeg konzumerizma, loga poznatih brandova, miješaju sa simbolima religija i političkih uređenja te ih ulični umjetnik sve zajedno stavlja u kontekst postkomunizma. Tako se na njegovim grafitima može vidjeti Staljin kao gradski čistač koji s ulica mete hrpu takvih simbola. Represivni državni aparat također je pod oštrom Šarikovom kritikom. Grafit s bakicom koja ispisuje Punk’s not dead razrađuje problematiku odnosa ulične kulture, autohtone kulture i policije. S obzirom na to da se u Ukrajni, kao i u većini zemalja svijeta, grafiti smatraju vandalističkim činom, ovo je dijelom direktna kritika načina na koji se grafiti, tj. sami rad umjetnika tretiraju u društvu.

Uz antiratne, antikapitalističke, antifašističke, antiimperijalističke, antiautoritativne teme, Šarik se u svojim grafitima često osvrće na egzistencijalističke probleme. Kutija za papir iz javnog WC-a sa suicidalnim namjerama i dječak koji čekićem razbija slomljeno srce neki su od upečatljivijih i zanimljivijih radova tog nepoznatog uličnog umjetnika.

Svi koji su vidjeli grafite u Simferopolu, inače poznatoj turističkoj destinaciji na Crnom moru, oduševljeni su Šarikovim radom. Nadaju se da neće biti izbrisani, da će gradske vlasti prepoznati njihovu vrijednost kao kulturnu komponentu identiteta grada i omogućiti budućim generacijama da dožive taj oblik ulične umjetnosti.
Tonči Kranjčević Batalić