Sretan rođendan, Tome!

Danas bi veliki Tomislav Gotovac aka Antonio Lauer slavio 75.rođendan, a dvije godine nakon njegove smrti, upitno je da li je struka i nadležne institucije adekvatno afirmirala i promovirala njegov rad. Zapravo, jasno je da nije, jer bi vjerojatno drugačije postupili nakon nesretnog slučaja gdje je umjetnik nepokretan ležao tri dana u vlastitom stanu. Institucije su mogle bolje pristupiti i sustavnom proučavanju njegovog opusa, jer neizostavno je riječ o najzanimljivijem (ako ne i najvećem) umjetniku domaćeg performansa.

Ono što su institucije podbacile napraviti, učinili su Vlasta Delimar i Mirko Božić,  jednogodišnjim projektom posvećenom Tomu Gotovcu. Slaveći danas, 9.veljače Tomov rođendan, u Kinu Europa u 19.30 održat će se promocija knjige i dokumentarnog  filma „Apsolutni umjetnik (sjećanje i osjećaj) Antonio Gotovac Lauer

Nakon Gotovčeve smrti u lipnju 2010., Delimar i Božić odali su počast svom prijatelju– iako prema Delimar, “odati počast drugom umjetniku nikad nije jednostavno” – serijom performansa pod nazivom “Apsolutni umjetnik (sjećanje i osjećaj) Antonio Gotovac Lauer”, predstavljenih tijekom 2011. na mnogim lokacijama gdje je Gotovac izvodio tokom svog života diljem Hrvatske i inozemstvu: Veneciji, Londonu, Parizu i Beogradu.


* performans “Točno u podne” / foto: Jurica Galoic

Kako je ciklus stigao do svog kraja, Vlasta Delimar odlučila je proširiti opseg iskustava putem knjige koja će obuhvatiti serije performansa s nikad objavljenim fotografijama, unosima iz njenog privatnog dnevnika kao i pisanim sjećanjima Gotovčevih suradnika. Knjiga “Apsolutni umjetnik (sjećanje i osjećaj) Antonio Gotovac Lauer” izdaje Festival Perforacije (udruga Domino).

Vlasta Delimar i Milan Božić godinama su dijelili svoju profesionalnu kreativnost kao i svoj privatni život s Antoniom Gotovcem Lauerom. Stvarajući prema Gotovčevom fenomenološkom pristupu umjetnosti, u kojem je stvarni svijet oko pojedinca, umjetnička upotreba predmeta (uključujući i vlastito tijelo) kakvima jesu radije nego da stvaraju iluziju, trojica umjetnika elaborirala su svoje koncepte privatnih performansa. Dijelili su svoje obroke, svoja otkrića, svoje muke i privatnost sa znatiželjnom i ponekad zbunjenom publikom dopuštajući pri tom nove kontemplacije o tome što to znači pronaći sebe kao svjesnog stvarnog svijeta gdje se međusobni odnosi i višestruka iskustva miješaju sa svakodnevnim životom, ili prikladnije, “svakodnevnom umjetnošću”.

Vlasta Delimar rođena je 1956. g. u Zagrebu. Završila je školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu (odjel grafike), te studirala povijest umjetnosti i etnologiju. Sudjelovala je u osnivanju Art magazina 1975. u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice umjetnika. Izvela je 30-tak različitih performansa, napravila 50-tak samostalnih i oko 200 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.  Danas je voditelj umjetničke organizacije „Moja zemlja, Štaglinec“. Ne podržava identifikaciju ili pripadnost bilo kojoj ideologiji, religiji, političkoj stranci ili državi. Zalaže se za ljudska prava, slobodu individue, poštivanje različitosti i ekološku svijest.

Milan Božić, rođen je 1958. u Zagrebu. Završio je školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. te potom studirao elektrotehniku. 1982. zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala). Od 1986. – 91. aktivan je u Aero klubu Zagreb (sportski pilot / zrakoplovno jedriličarstvo). Dragovoljac je domovinskog rata, a također je bio i nastavnik i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU, te časnik HV u Ministarstvu obrane RH. Ratni je vojni invalid. Od 1999. radi performanse zajedno s Vlastom Delimar i samostalno. Prvi zajednički performans „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala“ izveden je u Tvornici, Zagreb. 1999.