
Od kuda ime boiling point?
Boiling point, odnosno točka vrenja je trenutak prije isparavanja vode. Tada voda postaje element s visokim potencijalom koji, ako mu se doda kombinacija pažljivo odabranih sastojka, postaje novi proizvod. U suprotnom, voda će ishlapiti i sav njezin potencijal bit će izgubljen. Boiling point kao pojam komunicira dinamiku te interakciju različitih elemenata s ciljem unapređenja njihovog početnog stanja.
Upravo ovaj koncept prenesen je na karakter projekta boiling pointa kojem je cilj povezati umjetnike i posjetitelje kako bi se kroz druženje i zabavu došlo do novih spoznaja i vrijednosti. Uz to, ime nam je zabavno i jednom kada je nastalo nismo se više mogle odvojiti od njega.
Po čemu se razlikujete od „klasične“ izložbe?
Kako bismo se približili široj publici, bilo je potrebno diferencirati se od klasičnog galerijskog odnosno muzejskog pristupa u predstavljanju umjetnosti. Zbog toga, naglasak smo stavili na dvosmjernu komunikaciju sa slikarima gdje se oni ne predstavljaju samo kroz svoje slike, već i kao osobe. Dodatno, pored „klasičnog“ izlaganja slika, slikarstvo smo odlučili predstaviti i kroz druge medije, odnosno kroz filmske projekcije i slikarsku radionicu koju vodi Lena Karamarić. Bitno nam je i postizanje ugodne i opuštene atmosfere zbog čega smo u izložbenom prostoru postavili mini dnevni boravak gdje posjetitelji uz glazbu i čašu vina ili čaj mogu uživati u slikama.
Zanimljiv je i prostor u kojem se odvija boiling point. Kako ste se odlučili na njega?
Obzirom na karakter boiling pointa, tražili smo prostor u kojem bi se posjetitelji mogli osjećati ugodnije nego u klasičnom galerijskom prostoru. U potrazi smo naišli na prostor u Ininom vlasništvu koji odlično odgovara potrebama projekta obzirom da se sastoji od izložbene dvorane, stana u kojem se održavaju radionica, filmske projekcije i gdje je smješten boiling bar te od dva dvorišna prostora. Za potrebe odvijanja boiling pointa, prostor smo preuredili te, nadamo se, stvorili ugodno mjesto za druženje sa suvremenim slikarstvom.
Kako je došlo do suradnje s ovih četvero umjetnika – Martina Grlić, Lena Kramarić, Josip Tirić i Dino Zrnec?
Prilikom odabira umjetnika usmjerili smo se na mlađe slikare obzirom da se s njima posjetitelji mogu lakše poistovijetiti, jer ipak su iste generacije. Tražili smo perspektivne slikare koji su već prepoznati i uspješni u umjetničkim krugovima i za koje je vrijeme da iskorače prema većoj publici. Uz to, bitno nam je bilo da su njihovi stilovi različiti kako bi svatko mogao pronaći svog ‘najdražeg’ umjetnika te da su zanimljivi individualci, otvoreni i pristupačni za publiku.
Koji su vam planovi za budućnost? U kojem smjeru će se razvijati boiling point?
Želja nam je da projekt tijekom godina poprimi regionalni karakter te postane promicatelj suvremenog slikarstva u regiji integracijom umjetnika iz susjednih država te promocijom hrvatskih slikara izvan zemlje. Također, cilj nam je da se ne zaustavimo na jednogodišnjem pojavljivanju već da ostvarimo češći kontinuitet projekta.
Što biste posebno preporučili posjetiteljima?
Posjetiteljima bismo posebno preporučili da dođu na boiling spot, odnosno neformalna druženja sa slikarima uz čašu vina, a prilikom čega će se upoznati s umjetnicima i njihovim radovima. Također, istaknule bismo dokumentarac Herb and Dorothy koji prikazuje životnu priču starijeg bračnog para, knjižničarke i djelatnika pošte koji su, unatoč svojim skromnim primanjima, izgradili jednu od najvažnijih zbirki suvremene umjetnosti i time poručili da „ne trebate biti Rockefeller da biste bili kolekcionar“.

Martina je rođena u Zagrebu 1982. godine. Diplomirala je 2009. godine na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Aktivno izlaže od 2008. godine, dosad je imala 3 samostalne izložbe, a neposredno prije boiling pointa izlagala je u HDLU na 31. Salonu mladih održanom u rujnu 2012. godine. Dobitnica je posebne nagrade stručnog žirija Erste fragmenti 8 iz 2012. godine.

Lena je rođena 1982. u Zagrebu. Diplomirala je 2008. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, gdje trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij slikarstva. Izlagala je na brojnim individualnim i skupnim izložbama među kojima se u prošloj, 2011. godini ističu samostalna izlaganja u Švicarskoj i Nizozemskoj te sudjelovanje na Affordable Art Fair u Milanu, Italija. Trenutno živi i radi u Dubrovniku.


Josip je rođen 1982. godine u Travniku, BiH. U Zagrebu je završio Akademiju likovnih umjetnosti. Dosad je imao 3 samostalne izložbe te je sudjelovao na niz skupnih izložbi, među ostalima i u New Yorku. Nakon boiling pointa, Josip putuje na dvomjesečnu rezidenciju u Leipzig u Njemačkoj. Dobitnik je nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za najuspješnijeg diplomanta u akademskoj godini 2006./2007. te HDLU-ove nagrade za najboljeg mladog umjetnika u 2011. Mnoštvo njegovih radova u privatnom je vlasništvu renomiranog američkog kolekcionara Marca Strausa.


Dino je rođen 1983. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2007./2008. Studirao je na Akademiji umjetnosti, arhitekture i dizajna u Pragu, a tijekom 2008. na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. 2010. godine dobio je drugu nagradu na Erste fragmentima, a 2011. dodijeljena mu je HDLU-ova nagrada za najboljeg mladog umjetnika. U proljeće 2012. bio je na rezidencijalnom programu u Parizu, a trenutno se nalazi na rezidencijalnom programu u Beču. Izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a neposredno prije boiling pointa, Dino je održao samostalnu izložbu u galeriji Karas u Zagrebu.

