Botaničar Patrick Blanc u zelenom pohodu na Pariz

Relativno nedavno izgrađen, etnografski muzej Quai Branly arhitekta Jeana Nouvela s bogatom zbirkom primitivnih umjetnosti iz Afrike, Oceanije, Azije i Amerike, gustoj gradskoj prometnici i rijeci Seini suprotstavlja se 12 metara visokim zelenim zidom koji je ujedno jedno od najimpozantnijih djela francuskog botaničara Patricka Blanca. Inspiriran biljnim zajednicama koje u prirodi uspijevaju na vlažnim kamenim podlogama, Blanc je osmislio ingeniozan sistem tzv. Le Mur Végétal koji oponaša prirodno stanište biljaka i to na zidovima zgrada – kako unutrašnjim, tako i vanjskim; a ovaj vertikalni pokrov bogate bioraznolikosti dizajnirao je upravo kako bi odrazio kulturni diverzitet muzejskog postava.

Površina samog zida izgleda kao da je netko za 90 stupnjeva okrenuo šumski tepih od mahovine i unutar njega napravio geometrijske perforacije koje su, u stvarnosti, uredski prozori. No, Blancov zid, koji inače sadrži 150.000 pojedinačnih biljaka od čak 150 različitih biljnih vrsta, tek je vertikalna ekstenzija prave „džungle“ unutar muzejskog kompleksa koja je progutala gotovo cijelo Nouvelovo zdanje.

Zelena boja obilježila je život ovog strastvenog znanstvenika i izumitelja pa je tako prošarala i njegove sijede vlasi. Što sam Blanc ima za reći o svom radu, pogledajte u videu u nastavku:

Blancova tehnologija njegov je odgovor na izazov kako na jedinstven način zaštititi i izolirati površinu zida. Kako bi kreirao podlogu za zeleni zid, 2 sloja poliamidnog filca spojio je na ploče od ekspandiranog polistirena debljine 10mm koje su pak pričvršćene na metalnu potkonstrukciju koja osigurava protok zraka između zida i biljnog pokrova. Filc, materijal visoke kapilarnosti, osnova je uspjeha ovog neobičnog ekosustava. Irigacijski sustav postavljen na vrhu zida osigurava stalan dotok vode koja sadrži sve makronutrijente potrebne za uspješan rast biljaka, a u podnožju zida nalazi se horizontalni odvodni kanal koji sakuplja suvišnu vodu.

Dok je sama tehnologija fascinantna, upravo je estetika Blancovog vertikalnog zida ono od čega zastaje dah. Koristeći paletu u prirodi dostupnih boja – uglavnom tonove zelene boje – Blanc je oslikao brojna pročelja diljem svijeta, no ipak najviše u rodnom Parizu, a sam Jean Nouvel je o Blancovoj intervenciji na njegovom zdanju rekao: „Kada dodaš malo cvijeća, ljudi su sretni.“

U zelenilu Blancovog portfolia izgubite se ovdje, a ako vas put navede u Pariz, nemojte zaobići niti sjajni Quai Branly.