Prostor i arhitektura u stripu

Na fantastične prikaze New Yorka smo svi već naviknuli, kao i na njegovog mračnog brata Gotham City, a zaljubljenici u mange valjda poznaju Tokyo kao vlastiti džep. Međutim nekoliko strip autora su se dotaknuli teme prostora i arhitekture na daleko dublji način.

Sve počinje još davne 1905. godine kada New York Herald počinje objavljivati „Mali Nemo u Zemlji snova“ („Little Nemo in Slumberland“, a poslije „In the Land of Wonderful Dreams“) Windsora McCaya. Ovaj pionir animiranog filma svojim je radom snažno utjecao na generacije animatora, ali i nekih od najvećih strip crtača svih vremena kao što je i nedavno preminuli Moebius (pravim imenom Jean Giraud).

A upravo se sam Moebius sredinom sedamdesetih predstavio svijetu u punom sjaju slavnim serijalom „Hermetična garaža“ („Le Garage Hermétique de Jerry Cornelius“) i revolucionarnim „Arzachom“ (kolekcija od četiri kratke priče) te postavio nove smjernice u svijetu stripa (izvorno objavljivani u francuskoj strip reviji Metal Hurlant). Moebius je u“Arzachu“ stvarno sebi dao oduška pa u ovom stripu bez riječi pratimo putovanje glavnog junaka u izmišljenom i fantastičnom svijetu kako leti na leđima pterodaktila, svjedočeći tako neobičnom spoju srednjovjekovne fantastike i futurizma.

Prekrasan doprinos u prikazu prostora daje crtač Regis Loisel i scenarist Serge Le Tendre u serijalu „Ratnici s Akbara“ (u originalu „La Quête de l’oiseau du temps“ 1983. do 1987. u izdanju francuskog Dargauda). Riječ je o fantastičnom djelu vizualne naracije – svijet Akbara je u opasnosti i može ga spasiti samo čarobnica uz pomoć legendarne ptice vremena. U toj potrazi svijet se često dočarava iz ptičje ili žablje perspektive, stvarajući tako sasvim nove poglede na prirodu i gradove gotovo obrasle džunglom.

Na tronu ove tematike je i serijal “Opskurni gradovi” („Les Cités obscures„ Casterman) kojeg ranih 1980-tih započinje belgijski dvojac: crtač François Schuiten i scenarist Benoît Peeters. Ukupno su objavili 28 albuma od kojih svaki predstavlja zasebnu cjelinu. Izmišljeni svijet je podijeljen u gradove-države, a u svakom pojedinačnom gradu-državi se razvila specifična civilizacija okarakterizirana specifičnom arhitekturom.

Svim stripovima je zajednički nazivnik pripovijedanje prostorom. U istoimenom tekstu Zorana Đukanovića (srpski esejist, kritičar i urednik) stoji „Nekada su glavna sredstva arhitektura, nekada čitavi gradovi, nekada je u pitanju džungla i raslinje, svejedno… zajednički element je potpuno vladanje prostorom i poigravanje sa njim. Pretvaranje te igre u pripovjedački čin.“ O pripovijedanju prostora pročitajte ovdje.

Više o „Opskurnim gradovima“ možete pročitati ovdje.

Četiri albuma su objavljena i na hrvatskom jeziku, u izdanju Fibre, koje je grafički izuzetno lijepo i bogato opremila Melina Mikulić.