Split je najnepametniji, Dubrovnik je mrtav, Šibenik se budi, a Zadar je negdje između

Split je najnepametniji, Dubrovnik je mrtav, Šibenik se budi, a Zadar je negdje između, zaključio je mr. sc. Mirko Petrić, viši predavač na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, na predavanju “Zašto dalmatinski gradovi nisu ‘pametni’?”, održanom u zadarskoj Gradskoj knjižnici u sklopu ciklusa predavanja Javna sociologija, izvještava Slobodna Dalmacija.

Izlaganje o tome što su pametni gradovi, što ih čini pametnima i kakav je odnos između pametnih i ne-pametnih gradova, Petrić je otvorio foršpanom za dokumentarni film “Venecijanski sindrom” koji govori o tome kako se Venecija suočava s posljedicama turističke monokulture kojoj se, tvrdi Petrić, galopirajuće približavaju svi dalmatinski gradovi.

“Dubrovnik je mrtav”

U zadnjih 25 godina Venecija je izgubila dvije trećine stanovnika (sa 180 na 58 tisuća), godišnje ima 14 milijuna turista i prihode od dvije milijarde dolara (70 posto ukupnih prihoda i 50 posto radnih mjesta), ali i najstarije stanovništo u Italiji s prosijekom od 49 godina. Zbog mobilnosti i multietičnosti Venecija je minimalno ‘pametan’ grad za razliku, primjerice, od Splita koji se jedini u Dalmaciji ubraja među velike gradove, ali je po svim parametrima ‘pametnih’ gradova zapravo ‘ne-pametan’ grad.

– Split reciklira samo tri posto svog otpada kojeg sada želi neprimjereno riješiti u Lećevici, a ostatak u spalionicama tj. cementarama u Kaštelanskom zaljevu, što znači udisanje opasnih dioksina na širem području – rekao je Petrić ističući da su Split i drugi gradovi u Dalmaciji, povijesno i civilizacijski najvažniji u Hrvatskoj, daleko od postizanja titule pametnih gradova i da će ako nastave putem Venecije u budućnosti moći samo upravljati svojim gubicima.

“Split je po svim parametrima ‘pametnih’ gradova zapravo ‘ne-pametan’ grad”

Uvažavajući povijest dalmatinskih gradova i činjenicu da cijela Dalmacija broji oko 860.000 stanovnika Petrić je mišljenja da bi bilo najbolje dalmatinske gradove umrežiti u jednu ‘pametnu’ regiju koja bi gospodarski i na druge načine bila održiva.

Održivost je usko vezana uz pojam ‘pametnih gradova’, a kao ključne sektore za definiranje ‘pametnih’ gradova, termina koji je u teroriji zadnjih 15 godina istisnuo “kreativne gradove”, Petrić je naveo odnos prema pitanju prijevoza, energije, javnog zdravstva, vode i otpada uz digitalnu tehnologiju.

Prema tim kriterijima na europskoj listi pametnih gradova nema nijednog grada iz Hrvatske, a jedini koji je bio, Zagreb 2005., brzo je nestao.

Kao primjer dobre prakse istaknuo je talijanski Bari koji zadnjih 20-tak godina provodi programe koji su ga strukturno promijenili, čime je postao tranzicijski grad prema konceptu ‘pametnog’ grada. Petrić se dotaknuo i klasifikacije gradova koju je postavio talijanski arhitekt Roberto Pagani podijelivši ih na ‘štetne gradove’, ‘piratske gradove’, ‘pionirske gradove’ i ‘pametne gradove’.

“Zadru fali koncentracija ljudi, posebno mladih, zatvoren je, netolerantan i isključiv prema drugima i različitima”

U Dalmaciji je najviše štetnih i piratskih gradova, a njih karakterizira zagađen okoliš, zagušen promet, velika potrošnja energije, malo usluga za građane, malo društvenosti i visoka razina društvenog nepovjerenja koja je pak najviša u Splitu (86 posto).

Štetni gradovi ne znaju upravljati svojim resursima, u njima se istodobno ostvaruju individualni hendikepi i kolektivne štete. U piratskim gradovima pridosnosi se ostvarenju isključivo individualnim interesima, a istovremeno se kolektivnom nanosi neprocjenjiva šteta.

Petrić je također ustvrdio da je korelacija između pametnih gradova i europskih gradova kulture vrlo niska. Za Zadar je istaknuo da mu fali koncentracija ljudi, posebno mladih, da je zatvoren, netolerantan i isključiv prema drugima i različitima. Istaknuo je da 70 posto ljudi koji dolaze studirati u Zadar dolaze iz sredina manjih od Zadra, a taj trend bi valjalo promijeniti, da u Zadar dolaze studirati i živjeti ljudi iz većih sredina.

– Glavni uteg dalmatinskih gradova je kontinuitet nekompetentnih elita. Zadnjih 25 godina društveno propadamo, vodstvima gradova nedostaje nam šira slika što se u svijetu zapravo događa. Isti problem bio je u Bugarskoj prije nekoliko godina, bilo je otpora promjenama, ali su europski fondovi i mladi ljudi, mahom dvadesetogodišnjaci, stvari počeli mijenjati. Za pet, deset ili pedeset godina, isto će se dogoditi i nama – zaključio je Petrić.

Ivica Nevešćanin (tekst je prenesen s internet portala Slobodne Dalmacije)

Foto: arhiva pogledaj.to