
Kao i cijelo područje podsljemenske zone, i taj Teškovec jednom je – ne tako davno – bio priroda. A priroda – znate – ima svojih nezgodnih nuspojava: u njoj zuje kukci, glasa se zvjerad, stabla puštaju pelud, zablate vam se felge.
Ipak: ta priroda ima i neka zgodna svojstva, a jedno je od njih da izgleda dobro s balkona. Stoga je podsljemenska zona – kao i podmarjanska – tijekom tranzicije postala zgodna domena za građevinare koji su svojim kupcima htjeli priuštiti pogled na zelene krošnje. U podmarjanskim i podsljemenskim zonama takvi su stoga razvili hrvatski komunalni oksimoron koji se zove „urbana vila“.
Foto: Darko Tomaš, Cropix
I Teškovec je, kao i mnoge slične zone, dobio svoje „urbane vile“. Sagradio ih je – kako čitamo – bivši diler droge Saša Vukadin koji je u negdašnjoj ruralnoj zoni sazidao i prodao stanove. Kad je Vukadin prodavao vile s pogledom na zelenilo, okolna je priroda bila dobra. Sada, međutim, Vukadina i njegove stanare smetaju „nuspojave“. Pa su od vlasnika susjedne parcele tužbom tražili da odveze košnice od kojih živi. Kažu da su žrtve „pčelinjeg uznemiravanja“.
Foto via www.sierraclub.ca
A za taj problem zapravo postoji jednostavno rješenje. Nek „uznemireni“ Teškovčani selo prepuste opet seljacima. Neka se presele odakle su došli, na deseti kat nebodera, a prizore šumske vedute oblijepe kao zidne tapete. Teškovec će biti što je bio, a oni će imati pogled bez zujanja i blatnih felgi.
Jurica Pavičić (komentar, uz dozvolu autora, prenosimo iz Jutarnjeg lista)