Vrata za siromašne i vrata za bogate
Iz angloameričkog svijeta ovih dana stigla nam je nova kovanica. Poor doors ili vrata za siromašne označavaju upravo to što mislite. Kako su državni stanovi postali samo jedna ideja nekog prošlog vremena, država stambeno pitanje običnog čovjeka pokušava riješiti kroz privatni sektor. Tako u Americi i Velikoj Britaniji postoje razne porezne olakšice i drugi poticaji koji bi trebali spriječiti socijalno raseljavanje stanovništva te osigurati socijalnu integraciju unutar gradskog tkiva. Investitori koji u svojim luksuznim stambenim blokovima za tržište inkorporiraju i određen postotak pristupačnih i socijalnih stanova tako u npr. u Americi uz državne poticaje dobivaju i dozvolu izgradnje veće stambene površine nego što je predviđeno urbanističkim planom za tu zonu. Iz takvih stambenih politika proizašao je i termin vrata za siromašne jer su investitori počeli odvajati ulaze u luksuzne stanove sa svim dodatnim sadržajima od onih pristupačnih za obične ljude.
Dok su jedni na glavnoj cesti, s luksuznim predvorjem i vratarom, drugi su zabačeni u sporedne ulice. I dok potreba za odvajanjem ulaza ima opravdanje i od strane društva koja upravljaju pristupačnim ili socijalnim stanovima koja ne mogu priuštiti uvjete održavanja koje zahtijevaju oni luksuzni, ovo vidljivo odvajanje po socijalnoj bazi izazvalo je žestoke reakcije. Ovaj princip stanogradnje s dobrim je razlozima optužen za socijalnu segregaciju koju se financira iz državnog proračuna. Pred novom zgradom One Commercial Street u Londonu, pred ulazom za bogate, demonstranti, pretežno ljudi iz susjedstva, su danima iskazivali svoje nezadovoljstvo ovim novim oblikom klasnog apartheida.Umjesto socijalne integracije stanovništva, u ovakvim projektima oni vide isključivo socijalno čišćenje grada.
Ian Bone, britanski anarhist koji još od šezdesetih godina aktivno sudjeluje u društvenim kampanjama ovom je prilikom izjavio: “Ako ljudi pristanu na jedna vrata za bogate, druga za siromašne, pristati će na sve. Ako se ljudi tebaju ustati protiv nečeg i usprotiviti se onda je to ova sramota.” Gradonačelnici i New Yorka i Londona izjasnili su se protiv vrata za siromašne, ali isto tako ne predlažu drugo rješenje za pristupačne i socijalne stanove. Ali kako komentator Guardiana Oliver Wainwright upozorava, sam problem nisu vrata za siromašne koliko god bola oči. Ona su samo simptom jednog sistema koji je pravo na stanovanje prepustio tržištu.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
