Balkane, Balkane, Balkane naš…

Opet taj Balkan. Naziv koji na različitim stranama toga geografski i kulturološki diskutabilnog pojma izaziva dvojake osjećaje: negdje se na njegov spomen udara u prsa i pjevaju nostalgične budnice, dok ga se s druge strane zatrpava svom silinom povijesnih tereta i baš kao da je “Bubimir, Bubimir, Bubimir”, pažljivo se šapće kao da nas i sama izgovorena riječ vraća u mračne kontekste sukoba, nemira i konstantnih preispitivanja prošlosti i geografskih definicija prostora na kojem živimo.
Dijametralne suprotnosti pod istim nazivnikom, skup familijarnih obilježja koje drugačijim metodama traže istu stvar, ćirilica i latinica, islam i kršćanstvo, istok i zapad… Kako hoćete.
Kroz povijest prisilno zbližavan i razdvajan, “Balkan je “nesvjesno” Europe, čvorišna točka u kojoj se u jednostavnom, ali opet grubom obliku, manifestiraju skrivene tendencije i ambicije bjelosvjetske gospode Zapada, istih onih koji će u patronizatorskoj maniri balkanskim barbarima nametnuti osjećaj niže vrijednosti zbog srama od prirode vlastite ćudi” (Andrzej Stasiuk).

I onda se pojavi tipografija. Koja nije samo tipografija. Koja je, ako nas pitate, od svega upravo najmanje tipografija. Pojavi se sistem koji prevodi, spaja i razdvaja sve ovo što smo naveli na početku teksta. Sistem znakova koji je i povijest, i budućnost, i konverter zbunjujuće sadašnjosti u nešto jasnije.

Malo kad (zapravo, nikad) smo pred sobom imali “slova” koja mogu napraviti takav nered u srcu kao BalkanSans Marije Juze i Nikole Đureka. Istovremeno čitanje latinice i ćirilice, spontano prevođenje iz pisma u pismo preko savršeno dozirane (što je uostalom svojstveno svim Typoninovim kreacijama) estetike bez imalo suvišnih dekorativnih elemenata, čista je tipografska poezija.

Pokušajte pročitati bilo koji od BalkanSansom napisanih citata u prilogu i pri tom ostati savršeno mirnog krvnog toka. Nama nije uspjelo.

Rad koji je od slova učinio manifest, a od tipografskog sistema element koji u sebi sadrži sve konotacije koje su ikad ušle u istu rečenicu s pojmom “Balkan”, apsolutno i nedvojbeno oduševljava kako samom izvedbom tako i promišljanjem koje stoji iza nje.

Tipografski genij Nikole Đureka i Marije Juze s ovim se popeo na vrh svih vrhova (Balkana?).
Sva silina kontradiktorne ljepote Balkana smjestila se u jednoj abecedi. Uživajte u čitanju.

Balkan tiposistem nagrađen je Type Directors Club certifikatom izvrsnosti u dizajnu tipografije 2011.