Dizajn je na selu!

Da ne ostaje sve u Zagrebu i da se od jako dobrog dizajna kao osnovne poslovne strategije može živjeti i van Metropole najbolje govori primjer porečkog odnosno istarskog dizajnerskog Studia Sonda. Nagrađivani kreativni kolektiv svojim izuzetnim radovima, za koje u posljednjih par godina niže nagrade na domaćim i međunarodnim izložbama i manifestacijama, te ambicioznim i promišljenim stavom prema radu i dizajnu, djeluje kao idealno kreativno utočište za „bijeg“ sa zagrebačkog asfalta u sasvim drugačije radno okruženje „magične i čarobne“ Istre.

Šira (dizajnerska) javnost ime Studio Sonda vjerojatno je zapamtila kada su ovi Istrijani osvojili Veliku nagradu HDD-a na Izložbi hrvatskog dizajna 09/10 za projekt BOOKtiga – plakat za festival rabljenih knjiga u Poreču.

Ovih su dana ekipi iz Sonde stigle odlične vijesti iz tabora RedDot nagrade, a za to je (djelom) ponovno zaslužan festival BOOKtiga. Naime Sonda je za verziju postera za ovogodišnju BOOKtigu 2012, osvoila nagradu Red Dot Best of the Best. (Opis koncepta i rada možete pročitati ispod nagrađenog plakata na slici ispod). Osim ovog priznanja dobili su Red Dot i za friško odrađeni najavni poster za predstojeći Filmski festival u Puli, za kojeg ove godine odrađuju cjelokupni vizualni identitet.


“BOOKTIGA FESTIVAL RABLJENIH KNJIGA 2012 – BIT(I) MARGINA Tema je marginalizacija knjižnice u suvremenom okruženju. Jedan takav neprofitni festival uglavnom uvijek ostaje u sjeni drugih popularnijih, komercijalnijih i mahom posjećenijih događanja, a kako ujedno promovira i korisnost iskorištavanja rabljenog, činilo se logičnim ne kupovati oglasni prostor, već iskoristiti onaj koji zauzimaju razna komercijalnija događanja. Izrađene su tako trake koje su se aplicirale oko već poljepljenih raznih tuđih plakata, uokvirujući ih i stvarajući svojevrsnu vizualnu marginu. Festival tako uočljivo progovara o svjoj poziciji u odnosu prema događanjima, ne želeći ih anulirati, ne prekrivajući ih, već jednostavno postajući njihov integralni dio, margina središnjeg događanja, A margina je oduvijek bila mjesto za označavanje bitnog…”

————————————–

Dok se nadamo da ćemo ih nekad uskoro posjetiti uživo te posvjedočiti kako to izgleda „imati dizajnerski studio na selu“ ovaj put smo s ekipom iz Sonde „ugodno popričali“ on-line. Što su nam ispričali o svom radu, nagradama, uspješnom radu u srcu Istre te planovima i projektima koje „kuhaju“, uz prikaze nekih od njihovih radova, pogledajte u nastavku. Razgovarali smo s Jelenom Šimunović i Sean Poropatom CEO-om Sonde, a tko još stvara Sondine projekte pročitajte u intervjuu.

Tko se sve krije iza imena Sonda? Koliko vas ima, koliko je dizajnera i jesu li svi u uredu Porečani odnosno Istrijani?

Trenutno nas u Studiu Sonda ima sedam: Sean Poropat, Jelena Šimunović, Ana Buršić, Tina Erman, Aleksandar Živanov, odnedavno su nam se priključile dvije mlade dizajnerske  nade: Laura Bosazzi i Zvjezdana Vukić. Svi smo iz Istre, ali iz različitih dijelova poluotoka. Aleksandar i Zvjezdana svaki dan putuju na posao iz Pule, Tina iz Žminja, Laura iz Rovinja, a Jelena, Sean i Ana dolaze iz Poreča. Neki se bave poslovima dizajna, neki komunikacijom, ali danas je to ionako nedjeljivo…  Kao kreativni studio djelujemo od 2007. Nedavno smo baš ured iz Poreča preselili u općinu Vižinada, u unutrašnjost Istre, pa se zezamo: “Dizajn je na selu”.


stoje; Aleksandar Živanov, Sean Poropat, Zvjezdana Vukić , Tina Erman i Laura Bosazzi, sjede na ležaljci: Ana Buršić i JelenaŠimunović

Mnogi vaši kolege dizajneri (koji dolaze i iz većih gradova negoli su Poreč, Pula, Rovinj…) nakon studija ostaju u Zagrebu strahujući da „back home“ neće biti posla i smatraju da je u dizajnerskoj branši „za uspjeh“ potrebno ostati u Zagrebu ? Kako na to gledate?

Činjenica je da situacija u državi nije najjednostavnija i možda nam je lako teoretizirati obzirom da živimo i djelujemo u gospodarski i turistički vrlo razvijenoj regiji, ali nekako oduvijek držimo da je realnost 10% onoga što su okolnosti, a 90% reakcija pojedinca na te okolnosti. Stvaranje prilika nije nešto što se događa preko noći nego je rezultat višegodišnjih nastojanja, općenito stava i promišljanja. Kvalitetnom kreativcu ne bi povratak ili ostanak u rodnoj sredini trebao predstavljati problem, već izazov ili motivaciju, a svakako bi bilo lakše kada bi postojali mehanizmi koji bi ga poticali na to. Jer hrvatski dizajn je alat koji može jako dobro potaknuti razvoj i gospodarstvo države. Zato bi trebao biti dobro razgranat i prisutan u svim dijelovima Hrvatske.

Naravno, povezanost pojedinca s HDD-om kao najvažnijom institucijom dizajna u Hrvatskoj je važna, prisustvovanje na stručnim natječajima, predavanjima i izložbama također, a oni su uglavnom u metropoli. Ali nije nemoguće objediniti interese za profesionalnim izazovima koji nisu u lokalnoj sredini, sa ozbiljnim radom lociranim u toj istoj sredini.

Uostalom, svijet je danas globalno selo, uz internet, dobru prometnu infrastrukturu i jeftine letove nije nemoguće obrazovati se ili imati klijente iz bilo kojeg dijela svijeta.

Jesu li vaši klijenti mahom iz Istre ili je nevažno gdje ste locirani u kontekstu dobivanja poslova?
Glavnina našeg posla dolazi iz Istre, ali bez problema odrađujemo poslove i za klijente koji su nam dalje. Primjerice, već sedmu godinu radimo skije i svjetsku kampanju za žensku kolekciju Elana i kako smo se u tom poslu tamo već etablirali, imamo i drugih klijenata iz Slovenije. S tim iskustvom nije nam apsolutno nikakav problem raditi za klijente izvan poluotoka, države…

Za plakat BOOKtige 2009. ste dobili veliku nagradu HDD-a, sada Best of the best Red Dot za BOOKtigu 2012. Oba plakata karakterizira reciklaža kao dizajnerski pristup? Je li to neka tradicija koju aplicirate na BOOKtiginm plakatima ili je to i inače niša dizajna koja vam je privlačna i zanimljiva?

Jednostavno je to takav zadatak. Ukoliko jedna manifestacija promovira korisnost rabljenih stvari, logično je da i komunikacija ide u tom smjeru. Imamo puno drugih projekata u kojima reciklaža nije u fokusu, no tada oni promoviraju neke druge vrijednosti proizvoda ili zadataka kojim se bavimo. U svakom slučaju, smatramo da dizajn i komunikacija uvijek moraju biti korisni za društvo, klijenta i skupinu kojoj se komunicira, samo valja pronaći način na koji oni tako utječu.


“Booktiga Festival Rabljenih knjiga 2009. – Tijekom trajanja Festivala moguće je kupiti, prodati ili zamijeniti vlastite ili tuđe rabljene knjige, a dio prihoda donira se u dobrotvorne svrhe. Budući da je Festival okrenut društvu i ljudima, cilj je knjižnicu kao organizatora i sam Festival čim više približiti publici i dati im pečat prisnosti, ublažiti stereotipnu percepciju knjižnice kao ozbiljne institucije koja izaziva strahopoštovanje. Istodobno, izuzetno je važno istaknuti element korisnosti rabljenog. Naglasiti mogućnost iskorištavanja već postojećih resursa, rabljene stvari okarakterizirati kao vrijedne, kao nešto što može donijeti puno toga dobroga, a pritom izgledati zdravo, promišljeno i pametno te čak efeknije od onoga što je novo.
U vrijeme oskudice i eko-katastrofa svaki pojedinac trebao bi osjećati odgovornost. Tu smo odgovornost i mi kao dizajneri, svjesni svoje okoline i našeg utjecaja na nju iskoristili reciklirajući prošlogodišnje plakate. Činjenica da je od prošlogodišnjeg festivala ostala hrpa plakata pretvorena je u prednost – prebojeni su uz vidljivo naglašavanje elementa rabljenosti (naziru se detalji starog plakata), prenoseći poruku kako rabljene stvari, pametno iskorištene, mogu premašiti vrijednost novog. Simbol osobnog pristupa i odsutnosti institucionalizma ljudski je rukopis, korišten umjesto kompjuterske tipografije. Koncept je primijenjen i u ostatku kampanje, reciklirana radijska reklama, pretisak raznih prikupljenih sponzorskih majica i torba…”

————————————–

Kako gledate na to da domaći, ali i strani profesionalci koji su sjedili u žirijima spomenutih nagrada, izgledno toliko cijene i vrednuju reciklažu?

Kod žiriranja vjerojatno nije nužno reciklaža bila u fokusu. Poticanje na razvoj gospodarstva, stvaranje novih trenutaka, oživljavanje već zaboravljenih brandova, provokacija na razmišljanje, poziv na interakciju… Sve su to stvari koje se cijene, ali naravno uvijek moraju biti u kontekstu zadatka na kojem se radi. Sigurno je da više nitko ne vrednuje dizajn ili komunikaciju na osnovu toga što su lijepo upakirani ili “frizirani” bez uporišta, već oni bivaju prepoznati zato što stvaraju neke nove vrijednosti.

BOOKtiga vam je donijela još jednu veliku nagradu, izgleda da je ta suradnja itekako uspješan projekt?

Riječ je o jednom lijepom festivalu koji ima svoju publiku i koji je od početka, limitiranim sredstvima koja ima, uspio pomalo neočekivanim istupima u komunikaciji pobuditi pozornost. Nama je bitno da istodobno, uz prenošenje informacije o događanju prenesemo i duh festivala i nevjerojatno entuzijastičnih ljudi koji ga rade. Zato zajedničkim snagama uvijek smišljamo nešto novo. Oni žele čuti naše savjete i o programu, događanjima na festivalu, a mi njihove o poboljšanju predloženih koncepata.

Najčešće, ali doslovno, na tim sastancima plačemo od smijeha i u takvoj atmosferi ne mogu nego nastati dobra rješenja. A u prilog tome govori i činjenica da festival ima svoj petogodišnji kontinuitet. Naravno i nagrade…

Radili ste cjelokupni novi vizualni identitet za Pula Film Festival, a za plakat ste na Red Dotu nagrađeni. Koliko je bilo teško ili lako raditi vizuale za festival koji je poznat i posjećen, ali istovremeno uopće nema (osim logoa) striktno definiran niti prepoznatljiv vizualni identitet i svake godine priča neku novu priču?

Upravo smo to i locirali kao glavni problem festivala. Najlakše je bilo napraviti bombastičnu kampanju ili dobru naslovnicu kataloga, ali smatrali smo da treba krenuti ispočetka. Jedan festival s gotovo 60 godina tradicije zaslužuje svoju prepoznatljivost i zato smo se više koncentrirali na to da stvorimo osnovu za vizualni identitet koji će biti dugoročniji i koji će povezati festival i publiku, pa nagrađeni plakati nisu ništa drugo nego aplikacija novog identiteta koji smo željeli predstaviti publici koristeći sva moguća sredstva komunikacije kojima se festival služi.

Dakle od sada pa nadalje, ukoliko sve bude u redu, Festival će koristiti novi vizualni identitet na osnovu kojeg će se graditi sve daljnje kampanje i ne bi više trebao svake godine pričati novu priču, već nadograđivati ovu koju smo zajedničkim snagama započeli. Sudeći prema reakcijama publike, pa i ovoj nagradi, postavili smo dobar temelj.

Koliko su vam nagrade bitne? Donose li one novi posao ili su samo važne u kontekstu etabliranja na profesionalnoj sceni?

I jedno i drugo. Ponekad i mi zadiremo u neka pomalo rubna ili na prvu neshvaćena rješenja. U tom kontekstu nagrade su nam važne jer potvrđuju da smo na dobrom putu. Ipak je tu riječ o renomiranim međunarodnim imenima iz svijeta dizajna koja sudjeluju u procesu žiriranja.

Kako, iz perspektive Poreča i Istre (zasigurno malo manje direktno bombardirani događanjima oko dizajna), vidite suvremeni domaći dizajn i jesu li (iz vašeg iskustva) ljudi u posljednjih par godina postali svjesniji, educiraniji i senzibilniji spram (dobrom) dizajnu?

Sigurno jesu. U Hrvatskoj postoji dizajn koji je neosporno kvalitetan, afirmiran i angažiran, ali ne dovoljno prepoznatljiv kao hrvatski. Na državnoj razini bi trebao biti potaknut jasnom strategijom kakve postoje za neke druge grane djelovanja u državi. Kao da postoji zlatna koka koja čeka da bude tek otkrivena, a cijelo je vrijeme tu i govori: tu sam, obratite pažnju na mene!

Nadalje, postoje brojne kolege koji rade vani vrlo uspješno za renomirane agencije, vratili bi se doma, ali ne vide načina financijskom opstanku osim da odu u Zagreb, opet u neku veliku agenciju. Također, ranije smo spomenuli mlade koji se plaše opstanka u lokalnim okvirima… I opet zaključujemo da to ne bi smjelo biti tako.

Mi ćemo se, barem na ovom našem području, truditi napraviti neku podlogu koja će ovdje omogućiti razvoj kvalitetnih ljudi, ali bilo bi kudikamo jednostavnije kada bi postojala općenita svijest o važnosti toga.  Na razini svih regija Hrvatske. I podrška.

Što se, osim Booktige i Pule, posljednjih par mjeseci kuhalo u Sondinom kreativnom laboratoriju? Na kojim projektima trenutačno radite?

Upravo smo završili žensku kolekciju 13/14 skija za Elan, koja je stvarno najbolja do sad i radimo na globalnoj promo kampanji. Radimo sve materijale za Pula film festival kako bi identitet čim bolje zaživio već u prvoj godini implementacije, zatim vizualne identitete za Motovun i rovinjsko Pučko učilište. Ovih dana izlazi i web portal koji smo radili za Glas Istre.

Radimo i na promociji Hartera festivala s Mrletom iz Leta 3 koji uvijek ima genijalne ideje pa tako se ovoga puta festival promovira putem “augmented reality igrice” koja se može downloadati na mobilne telefone i vodi do tajnih lokacija na festivalu, a uključuje strip junake, realnost i nadrealnost, jednu ludu ruku niz koju se slijeva pivo i svašta blesavoga. I još puno puno drugih stvari radimo.

Ali, što je najbitnije, gledamo kako tu u Istri napraviti imanje gdje će svi zainteresirani moći raditi i razvijati se, a dobrodošli će biti kreativci iz zemlje i cijeloga svijeta, bilo da žele raditi s nama ili družiti se i dijeliti iskustva, učiti i podučavati.