Kako vizualnim jezikom elaborirati nestajanje

Danas vam predstavljamo studentske radove s druge radionice održane u sklopu EduZgrafa, studentskog programa Zgrafa realiziranog u suradnji s Kustoskom platformom.

Riječ je o radionici Nestati, identiteti prostora i alati vizualnih komunikacija, čiji je voditelj bio Igor Kuduz.

Pojmovi odnosno tegovi koji bi najbolje pobliže opisali tematiku i cilj radionice bili su: ožiljak na fasadi, dvorište, ulica, kvart, gradilište, park, odbačeni predmeti, prolaznici, stanovnici, stablo, promjena, hibrid, identitet.

Na radionici je sudjelovalo nekoliko studenata, točnije studentica sa zagrabačkog Studija dizajna, Grafičkog fakulteta te Povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta.

U nastavku pogledajte kako su radionicu opisali organizatori i mentor te prikaze i kratke opise svakog od radova studentica koje su sudjelovale.

Živeći u nekom prostoru određeno vremensko razdoblje, svatko od nas svjedoči promjeni u svom neposrednom okolišu i/ili privatnom prostoru. Isto tako, promjena se očituje i u širem okolišu, gradskoj četvrti gdje stanujemo ili čitavom gradu. Vjerojatno se svatko od nas sjeća prostora u kojima je živio prije nekoliko godina ili možda desetljeća, unutar kojih okvira i gabarita se taj život odvijao i kako je doživljavao svoj neposredni okoliš. Usporedno s tim, moguće je sagledati kako prostor u kojem živimo izgleda danas, koji ga sadržaji ispunjavaju (ili ne ispunjavaju) i kakav je naš sadašnji suodnos.

Grad je cluster identiteta. Često se mijenja od ulice do ulice. Ponekad je dovoljno proći kroz prolaz jedne zgrade da bi se uočila velika promjena. No, na mnogim mjestima je započeta promjena u nekom trenutku stala. Baš nas taj trenutak i zanima; onaj u kojem je nestalo staro, a nije se pojavilo novo.

Osnovna namjera ove radionice je očitati promjene (kroz postojanje ili nepostojanje sadržaja, sadržajne malformacije, hibridna rješenja dijelova grada, mikro-deformacije javnih prostora) i ekstrahirati ih u obliku jednostavnog i britkog grafičkog odgovora i vizualnog koncepta.Cilj nam je iskazati osobni odnos prema zatečenom prostornom stanju, a ne dokumentacija istog. Točnije, očitati identitet prostora i sučeliti ga s onim što smo i što zapravo želimo.

Vizualni jezik kojim se radionica služi je koncept-plakat i/ili razne aplikacije (stickeri, letci, fotografija, itd) koji se mogu izložiti bilo gdje i bilo kada. Izložbeni prostor tih koncepata može biti galerija, ulica ili virtualni prostor (mail, blog, website).

*SOS

Katarina Rajić (Grafički fakultet, Zagreb) – audio instalacija

Ova audio-instalacija je poziv u pomoć za nekada bitna obilježja grada, a danas samo napuštene gradske prostore. Njihova funkcija nekad je pridonosila društvenom razvoju i zajednici, a danas im je uskraćena. Poziv u pomoć se prevodi kroz zvučni zapis riječi Disappear u Morseovom kodu.

*Cenzura/Cezura

Karla Paliska (Studij dizajna, Zagreb)

Rad je nastao kao rezultat potrage za nevidljivim prostorima grada, onim dijelovima arhitekture koji su usporedno s planovima o njihovoj renovaciji prekriveni platnima i tako skriveni od pogleda. Ti su prostori trenutno lišeni identiteta i čine  vizualni pomak unutar arhitektonskog konteksta u kojem se nalaze.  Autorica to naglašava i igrom samog wallscapea/bijele podloge i razlamanja riječi cenzura, koja upućuje na tu vizualnu cenzuru naspram promatrača/sugrađana.

*Memorijalni sticker

Tea Pavić (Studij dizajna, Zagreb)

Memorijalni sticker je zamišljen da funkcionira kao alat za kreiranje proizvoljnih memorijalnih zona, te paralelno izražava osoban odnos onoga tko ga aplicira prema odabranoj lokaciji te poziva na komunikaciju i interakciju sa prolaznicima, nudeći im da na njega odgovore svojim sadržajem.
Svoje sam stickere aplicirala na mjesta u svojoj neposrednoj okolini uz koja me vežu razna iskustva i sjećanja, a koja su se u međuvremenu promijenila i njihov je identitet nestao bez da ga je zamijenio neki novi.
Ovaj sticker nije zamišljen niti namijenjen da služi samo meni, zato vas pozivam da i vi uzmete svoj sticker i kreirate vlastite memorijalne zone.

*Traži se

Marta Medvešek (Filozofski fakultet -Povijest umjetnosti /Francuski jezik i književnost)

U suradnji s Lanom Grahek i Vanjom Perković

Na granici između mog i susjednog kvarta, Trnskog i Sigeta, u južnome dijelu Parka Mladenaca, dugo se nalazila penjalica u obliku rakete. Osim što je nama djeci služila kao glavno prijevozno sredstvo u svijet mašte, ona je bitno određivala prostor i činila ga prepoznatiljivim. Nedavnom obnovom park je u cijelosti promijenjen, od tlocrta do sprava za igranje čime je potpuno izgubio svoj vizualni identitet. Raketa je srušena. Jezikom oglašavanja željela sam se obratiti susjedima i zapitati ih smeta li im novonastala praznina.

*Praznina

Lana Grahek (Studij dizajna, Zagreb)

Projekt je započeo kao analiza mog osobnog odnosa prema prostoru u kojem živim i u kojem sam odrasla. To je mjesto kojem je uslijed renoviranja oduzet povijesni značaj, tradicija i duh, a koji su zamijenjeni tišinom, prazninom i sterilnošću. Nelagodu koju osjećam pri svakodnevnim susretima sa tim prostorom sam pretočila u jednostavan vizualni jezik. On mi je poslužio kao podloga za istraživanje ostalih mjesta u gradu koji imaju sličnu sudbinu, te odišu istim karakterom.

*Pustinja

Vanja Perković (Studij dizajna, Zagreb)

Rad izražava moj osobni odnos prema najintimnijem životnom okruženju; vlastitoj sobi. Koncentrira se na manjak odraza vlastitog identiteta u sobi i bitku s neželjenim i nepotrebnim stvarima.

*Šuplji odrazi

Dorotea Kutleša (Studij dizajna, Zagreb)

Gubitak identiteta gradskog prostora najočitiji je, a opet najneuočljiviji u brojnim neiskorištenim prostorima, praznim izlozima. Oni još služe jedino kao suptilni odrazi okoline s ponekim tragom koji jedva naznačuje njihov prijašnji identitet. Što s takvim prostorima i zašto zjape prazni, upakirani u pak papir? Sjećate li se Vi što su nekad bili?

*neStvarnost

Katarina Perić (Studij dizajna, Zagreb)

Životi, događaji, priče koje se odvijaju tvore nevidljivu ali postojeću dimenziju grada. Dokazi i posljedice istih ispoljavaju se u prostoru kao njihove nuspojave. Sobni bicikl na Cvjetnom trgu instalacija je koja preispituje odnos prema pojavama i predmetima u javnom prostoru.

Nastala je kao kritička reakcija na apsurdnu krađu jednog sasvim običnog bicikla.

Od strane nepoznatog počinitelja “obični bicikl” zavezan je dodatnom šifrom, te u takvom stanju in situ otmice, lišen funkcije (pre)živio pola godine.

Kao što se pojam krađe u ovom slučaju izvrnuo, a utilitarno se ostvario, tako se izvrnuo i kontekst sobnog bicikla koji je stavljen u iste uvjete, te funkcionalno svrhovit postao poziv na interakciju.

“It’s not about the bike” – Lance Armstrong

fotografije: Barbara Šarić, Igor Kuduz, polaznici radionice