Može li se estetika odvojiti od ideologije u kojoj je nastala?
Da su olimpijske igre mnogo više od sportskog događanja svima je jasno. U nekoliko navrata pisali smo o arhitektonskim i dizajnerskim dostignućima vezanim uz ovaj sportski događaj svjetskih razmjera, ali i o društvenim problemima kao posljedicama organizacije olimpijade. Nešto više o tome pogledajte ovdje.
Najnovija kontroverza, ovaj put ideološka, vezana je uz Zimsku olimpijadu 2014. u Sochiju u Rusiji. U sklopu priprema za olimpijadu gradi se elitni kompleks Gorky Gorod u Krasnaya Polyana. Tijekom igara tu će biti locirano selo za predstavnike medija. Problematična je kampanja za ovaj kompleks jer zaziva nacističku estetiku. Promotivni plakati, koji su ovih dana osvanuli u Moskvi, prikazuju plavokosog i plavookog sportaša te sportašicu istih karakteristika koje su kritičari proglasili neo-Hitlerovskim.
Mladi sportaš i sportašica, arijevskih odlika s pogledom odmaknutim od zemlje, stoje pred pozadinom neoklasične arhitekture. Djevojka je klizačica, a dečko snowboarder te su iza njih vidljive mramorne skulpture koje dodatno idealiziraju i naglašavaju hladno i sterilno savršenstvo koje je nacistička estetika promovirala, a kojim se ova kampanja koristi u propagandne svrhe.
Kampanju potpisuje Doping-Pong, grupa dizajnera iz Petrograda. Sebe nazivaju umjetničkom skupinom i opisuju se kao neoakademici. Dmitry Mishenin, vođa grupe, smatra da je olimpijsku estetiku razvila Leni Riefenstahl u Berlinu 1936., te da je za Doping-Pong to estetika ljepote. Tako se ograđuje od desničarskih ideja, ali i dalje ostaje otvoreno pitanje što točno leži iza ove estetike.
Neoklasična ljepota koju koriste u ovoj kampanji podsjeća na službeno slikarstvo Trećeg Reicha, skulpture Arna Brekera i scene iz propagandnih filmova Leni Riefensthal. Poznato je da se Doping-Pong često koristi nacističkim simbolima te da je surađivao s Katyom Zashtopik, ruskom umjetnicom poznatom po simpatijama koje gaji prema ekstremnoj desnici. U tom kontekstu teško je razdvojiti estetiku od ideologije koja ju je stvorila.
*Arno Brecker
Ekatarina Degot, poznata ruska povjesničarka umjetnosti, ustvrdila je da nije zabranjeno raditi s nacističkom estetikom kao polazištem za kritički i intelektualan rad. Međutim, ovom radu zamjera nedostatak kritičnosti. Smatra da s ovim isključivo komercijalnim projektom izlazi na vidjelo zavodljivi potencijal koji novi mladi bogataši vide u nacističkom stilu te da odražava njihove težnje za tradicijom i aristokracijom.
Odgovora na ovu kampanju od glasnogovornika Zimske olimpijade u Sochiju nema, a s obzirom na nedavne oštre sankcije Johna Galliana u Dioru te Larsa von Triera u Cannesu, za očekivati je da bi organizatori trebali osuditi ovu kampanju i sve asocijacije koje ona stvara između olimpijade i nacizma.
Tonči Kranjčević Batalić
