Razmišljati na način u kojem je sve moguće

Razgovarala: Petra Tomljanović

Ross Lovegrove jedan je od najzanimljivijih i svakako najprogresivnijih industrijskih dizajnera današnjice. Njegov pristup dizajnu gotovo je laboratorijski, posve znanstven i donekle eksperimentalan. Jedan od prvaka organskog esencijalizma, rođen je 1958. u Walesu, ima diplomu Manchester Polytechnica, a završio je i program Masters of Design na londonskom Royal College of Art. Ranih 80-ih započinje karijeru za Frog Design, gdje nastaje njegov projekt za SONY Walkman. U njegove kasnije angažmane ulazi suradnja s Appleom, te Jeanom Nouvelom i Philippeom Starckom. Njegovi radovi uvijek pokazuju elaborirane fluidne forme, koje je Lovegrove doveo do nove životne filozofije. „Evolucijski biolog“, kako sam sebe naziva, predstavlja novu, futurističku struju unutar dizajna, novo promišljanje koje je uvijek na rubu nemogućeg, a rezultat uvijek impresivan. Autor je ikoničkih proizvoda i izuma poput bicikla od bambusa za Biomegu, DNA stubišta, „Supernatural“ stolice i mnogih drugih. S „Captain Organic“ Lovegroveom razgovarali smo u povodu njegova gostovanja na festivalu dizajna i inovacija u Rovinju, Future Now:Vol.1.

*Ross Lovegrove

Možete li objasniti nadimak „Captain Organic“?

Pa, dolazi od dobrog prijatelja Grega Lynna, velikog arhitekta koji se bavi matematičkim principima u stvaranju novih formi. Jednom me tako nazvao, netko je to čuo, zapisao i tako je ostalo. Ali, ne, ne možete me naći u telefonskom imeniku pod tim nadimkom… Osobno mi  je to zabavno i mislim da pokazuje lakoću moga rada.

Što vas inspirira u vašem radu?

Konceptualni dio posla. Pokušati pronaći nove načine za prikazivanje stare stvari, pronaći nove procese rada za 21. stoljeće i baviti se kombinacijom ljepote i stvaralačke logike. Ljepota koja vas stimulira poput umjetnosti, ali istodobno ima utjelovljenu inteligenciju. Ali najzanimljivije mi je raditi projekte koji se tiču svih nas – poput ekoloških pitanja.

*Bamboo bicikl za Biomega

Kako biste opisali svoj rad i zašto je on tako inovativan?

Mislim da izlazi izvan okvira. Moj rad nije ovozemaljski. Pokušavam razmišljati na način da je sve moguće, nemati nikakvih ograničenja. To je ponekad opasno, ali sam si određujem put u budućnost. Ne želim se baviti prošlošću ili raditi bilo što  retro, trudim se biti potpuno suvremen.

Možete li objasniti metodu svog rada, radite li skice ili isključivo radite kompjutorski?

Prije svega, puno promišljam problemske situacije, sve dok ih posve ne formuliram u glavi. Zatim crtam, radim skice, vraćam se u ured i predajem skice suradnicima kojima najviše vjerujem kako bi ih skenirali. Nakon razgovora o projektu, sve se radi kompjutorski. Naime, kompjutor je jedini u stanju zaista vizualizirati ono što želim, posjeduje tu ljepotu i logiku kojoj težim. Kompjutor određuje parametre na koji će način određeni rad izgledati. Volim ući u svoj ured i vidjeti gomilu različitih projekata koje oblikuje kompjutorski program. Dakle, riječ je o kompjutorskoj dinamici. Dopušta nam da radimo stvari koje su posve nove, otkrivamo nove jezike, ali i pogriješimo i krenemo iznova.

Koji je izum ili dizajnerski proizvod, po vašem mišljenju, najviše utjecao na društvo i na tijek povijesti?

Mislim da bi to bio telefon i koncept telekomunikacije. Prvi bežični telefonski prijenos je patentirao Guglielmo Marconi, a dogodio se u Walesu, gdje sam rođen. Takvo okruženje donekle je utjecalo i na moj rad. Također, sve što Apple danas radi zaista je impresivno. Sada bi to bio iPhone. Dakle, ideja komunikacije koja se odvija kroz jedan predmet izuzetno je važan moment u povijesti.

Što očekujete od dizajna u budućnosti, kakve bi parametre trebao slijediti?

Vjerojatno ekološku iskoristivost i pitanje samoodrživosti. To su problemi koji nas sve adresiraju i trebaju se uzeti u obzir, osobito mladi dizajneri trebaju poticati takav tip proizvoda. To je prvenstveno pitanje vlastitog okruženja koje moramo čuvati. Ali dakako, treba dizajnirati proizvode koji su dovoljno lijepi i kvalitetni. Primjerice, nije ništa loše u dizajniranju plastične stolice koja će dobro izgledati i trajati deset tisuća godina. Dizajn je mješavina mnogo faktora; industrije i tržišta. Naravno, nije sve što napravim sjajno, radim i mnogo grešaka, ali tako dolazim do nekih revolucionarnih ideja u dizajnu, primjerice dizajn automobila koji daje nekakve nove smjernice za budućnost.

*DNA Staricase

Postoji li umjetnik ili arhitekt kojeg jako cijenite i s kojim biste htjeli surađivati?

Bilo bi predivno raditi nešto s Anishom Kapoorom kojeg poznajem. Izuzetno ga cijenim zbog emocionalne angažiranosti u njegovim radovima. Ne znam što bismo konkretno radili, ali vjerujem da bi razmjena ideja bila odlična. Ili, primjerice, s Kazuo Seyima koja stvara pročišćenu, modernu arhitekturu i vjerojatno bi bilo zanimljivo kada bih doveo malo „organskog“ u to. Uživao sam u njezinu postavu Bijenala koji je poetično i umjetnički dojmljiv. Zanimljiv je jer je se bavi raznim pitanjima – okoliš, strukture, materijali i uopće ne nalikuje Bijenalu arhitekture. Mislim da je to svježe i potrebno, umjesto da govori ljudima ono što već znaju, ona ih potiče na drugačije razmišljanje.

Kakve nove projekte možemo očekivati od vas u budućnosti?

Pokušavam se baviti raznim stvarima i na sve podjednako odgovoriti. Trenutačno radim na dizajnu cipela, broda, projektu crkve s Gregom Lynnom u Brazilu, na umjetničkoj instalaciji u Milanu i Torinu… Raznovrsni projekti koje pokušavam napraviti najbolje što znam.