Stihijski imidž grada
Što grad čini gradom? Urbana oprema, signalizacija, među ostalim? Koji elementi onoga što općenito zovemo infrastrukturom komuniciraju gradskost i na koji način? Do koje mjere i kojom vizualnom politikom pristupiti oblikovanju urbane opreme?
Jesu li takvi elementi dijelom one nevidljive “arhitekture pozadine” ili je njihova važnost disproporcionalna njihovoj pojavnosti i vizualnoj glasnoći?
Treba li ih oblikovati u skladu s kvartom i stilom arhitekture koja ih okružuje ili ih standardizirati za cijeli grad?
Kako se kod većine elemenata radi o kombinaciji urbanog i arhitektonskog projektiranja te grafičkog i produkt dizajna, kako uopće pristupati njihovom oblikovanju?
To su neka od polazišnih pitanja izložbe ”Zagrebački urbani mobilijarij”, koja se otvara u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu u četvrtak, 27. svibnja, u 20 sati.
Izložbom su autori (Luciano Basauri, Dafne Berc, Dominko Blažević, Jana Dabac, Sonja Leboš) pokušali ukazati na trenutno stanje zagrebačkog urbanog mobilijara te usmjeriti diskusiju ka mogućim rješenjima.
Kad smo kod urbane opreme, uzmimo za primjer signalizaciju koja je u Zagrebu postavljena prije dvije godine. Niste mogli ne zapaziti tu turističku signalizaciju: smeđa je, nametljiva u prostoru, oblikovno neinteresantna, a i često postavljena na loše odabranim mjestima. Taj projekt turističke signalizacije izradio je Zavod za prometnu signalizaciju zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti i napravio je to prema pravilima svoje struke, ali stvar je u tome što je trebalo uspostaviti suradnju s barem još jednom strukom – dizajnerskom. Upravo je tada Ira Payer, predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva, upozoravala da naručitelj nije razmišljao o signalizaciji u gradskoj jezgri kao o urbanoj opremi pa zbog toga vjerojatno i nije mislio da se njom trebaju baviti dizajneri i arhitekti. Osim orijentacijske i informativne funkcije, signalizacijski objekti su važni elementi vizualnih komunikacija čija je uloga i promocija vizualnog identiteta i imidža nekog grada pa bi ih se zbog toga i moralo projektirati.
Izložba koja slijedi je dio studije ”Prostor identiteta, prostor interakcije, prostor promjene”, koju od 2005. godine provodi zagrebačka Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, u suradnji sa stručnjacima iz raznih područja te stanovnicima grada Zagreba.
Na primjeru Maksimirske ulice i nedostatku, odnosno disfunkciji njezine urbane opreme, studija propituje urbani identitet lokalne (gradska četvrt) i mikrolokalne (ulica) razine. Izložba će biti povod i za raspravu o urbanoj opremi u HDD-u.
