Gdje je nestao Plan upravljanja povijesnom jezgrom Splita?

Tu i tamo Plan upravljanja povijesnom jezgrom Splita i Plan upravljanja podrumima Dioklecijanove palače  pojavi se u nekoj javnoj raspravi kao mistični dokument u nastajanju još od 2011. godine, kad je odbačen skupo plaćeni elaborat Giore Solara, a Grad Split odlučio angažirati lokalne snage za njegovu izradu. Ovaj strateški tekst danas je uvjet UNESCO-a da Split bude na popisu zaštićene baštine, a i potreban je za stjecanje povoljnijeg položaja u natjecanju za međunarodna financijska sredstva. No, to u Gradu Splitu, čini se, nije neki prioritet.

Nedavno na jednoj gradskoj tribini Mirko Petrić, jedan od članova povjerenstva zaduženog za izradu dokumenta, ponovo je najavio kako će nacrt uskoro biti završen i 15. prosinca predan Gradu na razmatranje. Da podsjetimo, završetak izrade dokumenta prošli put također je bio najavljen na gradskoj tribini i to za ožujak ove godine. Prije nego što vidimo što se od tada do danas napravilo nije zgoreg podsjetiti se što je sa starim skupim Planom pošlo po krivu i tko je tada izabran u “lokalno“ povjerenstvo.

Izrada Plana započela je 2007. godine kad je Grad Split poništio natječaj za prikupljanje ponuda te izravnom pogodbom naručio izradu ovog dokumenta od tvrtke SolArc za oko milijun kuna. Prilikom prvog natječaja odbijene su ponude lokalnih timova sastavljenih od stručnjaka splitskog Sveučilišta. Skupi plan završen je u ožujku 2010. godine te je dan konzervatorima na verifikaciju i javnu raspravu. Godinu dana ovi stručnjaci su brusili po tekstu koji je predstavljen na Gradskom vijeću, a netom prije uslijedila je i kritika u pisanom obliku koju su potpisali brojni gradski stručnjaci poput Ive Babića, Ive Šimunovića, Inge Tomić-Koludrović, Mirka Petrića, Ive Lozića, Lidije Petrić i drugih.

DIOKLECIJANOVA PALAČA, Peristil

Glavne kritike ovih stručnjaka odnosile su se na činjenicu što Plan ne uključuje zapadnu i istočnu obalu već samo područje oko Palače, potom na nesudjelovanje javnosti u procesima konzultiranja te narav dokumenta koji ispisuje samo strateške smjernice, ali ne i operativne. “Predloženi Plan upravljanja iznosi tek nekoliko općenitih konstatacija o urbanim procesima koji se danas odvijaju u sličnim prostorima, uz nekoliko selektivnih i danas već zastarjelih empirijskih podataka o problemima povezanim uz život u staroj gradskoj jezgri Splita”, zaključili su tada ugledni splitski znanstvenici, a Grad odlučio u veljači 2012. godine osnovati novo povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Grada, Ministarstva kulture, nevladinih udruga i znanstvenika.

“Plan je pun nedostataka: od ekonomskih do društvenih aspekata, a stručne službe grada su najavile kako bi on uskoro trebao pred Vijeće na usvajanje. Ovim dokumentom bi upravljanje jezgrom i dalje bilo prepušteno inerciji. Isto tako, ne želimo sudbinu Dubrovnika koji nakon sezone postaje grad duhova. Želimo dobiti jedan sustavni plan, na kojemu će raditi cjelokupna struka, a kojeg bi kasnije usvojili konsenzusom”, složio se i tadašnji predsjednik gradskog HNS-a Goran Kovačević.

DIOKLECIJANOVA PALAČA, centralna dvorana podruma

Povjerenstvo je krenulo s radom te na prvoj sjednici kao radni rok za izradu dokumenta postavilo sad već davno ljeto 2013. U ljeto 2012. održane su radionice temeljem kojih su izrađene SWOT analize urbanih i kulturnih resursa te gradske jezgre na područjima gospodarstva, prostora i kulture.

Sljedeće godine osigurana su sredstva za provedbu istraživanja u vrijednosti od 235 000 kuna, čiji su rezultati predstavljeni na javnim tribinama, no nisu dostupni na službenim stranicama Grada niti igdje drugdje.

Nakon toga, u 2014. Gradu Splitu podneseno je Izvješće i zaključci koordinacije udruga i znanstvenog tima. Uz zaključke sa svake pojedine sjednice te izvješća znanstvenog tima u kojem su pobrojane aktivnosti te detaljno dane informacije o tome što je plaćeno, a što volonterski napravljeno u sklopu istraživanja koje je naručio Grad, najveća vrijednost ovog dokumenta leži u stručno napisanoj analizi udruga. U tom izvješću jasno su pobrojani problemi i razlozi zbog kojih je rad na Planu otežan, a kao najvažniju prepreku detektirali su nepostojanje konzervatorske podloge.

DIOKLECIJANOVA PALAČA, Vestibul

“Ono što je Tomislav Marasović radio kod prijave UNESCO-u 1979. godine predstavlja snimak kompletnog stanja u obuhvatu Marmontova, Tomislavova i Hrvojeva do Rive. To je snimljeno s izvanrednom točnošću i preciznošću u što sam se osobno uvjerio 1995. radeći na digitalizaciji dijela te snimke. 2008. godine proširen je obuhvat do Badema, ali nije usljedilo snimanje stanja. To je dio bez konzervatorske podloge, a onda slijedno i mjera očuvanja kulturno-povijesnih vrijednosti“, objasnio je za STav Mario Rovan, koordinator članova udruga unutar Povjerenstva.

Upozorenja iz izvještaja udruga nisu previše uzeta u obzir, nastavilo se sa sjednicama te jednom radionicom o modelima upravljanja održanoj u ožujku ove godine koje je vodila Lidija Petrić, voditeljica znanstvenog tima. Tada predložena tri predložena modela predviđaju različite načine upravljanja gradskom jezgrom koju definira upravljačko tijelo: osnivanje javne ustanove, unutrašnja restrukturacija gradskih službi ili pak muzej. Modeli nisu dani na uvid javnosti, a na samoj radionici je bilo dosta negodovanja te je na posljednjoj sjednici održanoj u lipnju ove godine, zanimljivo transkript te sjednice nije moguće pronaći na stranicama Grada, profesorica Petrić predložila i četvrti model nastao u suradnji s Markom Hellom. No da javnost ipak ne ostane uskraćena za informacije pobrinula se Građanska inicijativa Split koja je transkripte s radionice objavila na svojim stranicama pod nazivom Splitski Wikileaks.

DIOKLECIJANOVA PALAČA, sjeverna vrata

A sudeći prema informacijama na stranicama Grada, a i od predstavnika udruga s kojima smo razgovarali priča s Nacrtom ponovo je ušla u razdoblje stagnacije.

No prošlog tjedna, kako je spomenuto na početku teksta, ponovo je najavljeno dostavljanje dokumenta Gradu. Pokušali smo saznati od voditeljice Znanstvenog tima Lidije Petrić, koja je ujedno i potpisnica prve kritike na Solarov plan, gdje se ukazivalo na nedostatak javnih procedura informiranja, o kojem je modelu riječ, tko točno nakon svih izmjena sjedi u znanstvenom timu te tko je pisao dokument, no odgovor koji smo dobili potpuno je u suprotnosti s nekadašnjim stavovima ove profesorice Ekonomskog fakulteta. “Nemam što posebno izjavljivati prije nego sve bude finalizirano. Ipak je Grad zadužen za proces pa vas molim da sačekate da zaokružimo priču. Molim malo strpljenja, sve će biti javno dostupno”, odgovorila nam je profesorica Petrić na jednostavan upit o tome tko su članovi znanstvenog tima, gdje su rezultati provedenog istraživanja te po kojem modelu je pisan Nacrt Plana upravljanja.

Nešto rječitiji bio je pročelnik Službe za kulturu Siniša Kuko koji nam je dostavio imena članova znanstvenog tima: prof.dr. Lidija Petrić, prof.dr. Inge Tomić Koludrović, mr.sc. Mirko Petrić, prof.dr. Ivana Prijatelj Pavičić, prof.dr. Ivo Šimunović, dr.sc. Mirko Klarić, prof.dr. Ivo Babić, dr.sc. Maja Miše i Dinko Peračić, dipl.ing.arh. Ipak na upit da nam kaže tko su voditelji tematskih skupina koje su naznačene u već spomenutom Izvješću znanstvenog tima u Povjerenstvu za izradu nacrta prijedloga Plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita i Plana upravljanja podrumima Dioklecijanove palače od 3. lipnja 2014. godine, odgovorio je: “Što se tiče voditelja tematskih skupina koje se spominju u Izvješću znanstvenog tima ne znamo na što se odnosi, a voditelji radnih skupina su navedeni u tekstu”. E sad, jasno je da gospodin Kuko ne čita izvješće, no ostaje nejasno je li ono što on zove članovi znanstvenog tima, zapravo voditelji tematskih skupina. No, takve tričarije čini se gospodina Kuku ne zanimaju iako bi ih trebao znati naizust.

Što se pak samog teksta Plana tiče, Kuko odgovara: “Nacrt Plana su pisali članovi Znanstvenog tima Povjerenstva, a on nije prihvaćen i potvrđen od svih članova Povjerenstva pošto tekst još nije dostavljen”.

DIOKLECIJANOVA PALAČA, detalj s ulaza u katedralu

Da ostali članovi Povjerenstva, koji bi trebali raditi zajedno s znanstvenim timom na tekstu Plana, o čitavom procesu pojma nemaju potvrdio nam je i Mario Rovan, kordinator članova udruga unutar Predstavnici udruga nemaju podataka niti znaju što se događa s izradom Plana upravljanja. Nama su dani na uvid neki modeli organiziranja, koji predviđaju tko bi i na koji način trebao upravljati lokalitetom“, kaže Rovan. Također upozorava kako je to potpuno naopaka i pogrešna metodologija, jer ide od kraja prema početku. “Raspravlja se o tome koja i kakva agencija bi trebala upravljati Palačom, a da se ne zna što smatramo Palačom. Naime, za izradu Plana potrebno je znati što taj plan treba obuhvatiti, odnosno čime će se upravljati. Mi nemamo konzervatorske podloge, kao što nemamo ni od UNESCO-a potvrđenu izjavu o autentičnosti te izjavu o univerzalnoj vrijednosti, koje su uvjeti da bi Palača bila na listi“, smatra Rovan.

Tako je čini se i izrada ovog dokumenta obavijena velom tajne kao što je to bio slučaj i sa kulturnom strategijom i prijavom za EPK, gdje je javnost bila potpuno isključena iz procesa nastajanja samog teksta, unatoč tome što je to bio jedan od kriterija za prijavu.

U ovom slučaju stvari su transparentnije, ali samo naizgled. Na stranicama Grada Splita su, naime, za ovu temu odvojili posebnu rubriku. No cjelovit popis članova timova Povjerenstva ili rezultate istraživanja plaćenog novcem poreznih obveznika tamo, kao što je već napisano, nije moguće naći. Najveći dio dokumenata i priopćenja odnosi se na rješenja o imenovanju članova povjerenstva. Pritom je vrlo zanimljiva i važna činjenica da su se predstavnici Ministarstva kulture povukli iz Povjerenstva s obrazloženjem da ne mogu sudjelovati u radu povjerenstva jer bi bili u sukobu interesa s obzirom da su verifikatori istog plana, da bi nakon nekog vremena ponovo imenovali Sanju Buble iz Konzervatorskog odjela Split, ali samo kao promatračicu na sjednicama i radionicama. S druge strane, u dubrovačkom povjerenstvu, predstavnici Ministarstva kulture ravnopravno sudjeluju u analognom tijelu.

Isto tako na zahtjev Grada Splita da se ovom povjerenstvu pridruže stručnjaci iz UNESCO-a/ICOMOS-a, iz Ministarstva kulture je odgovoreno, kako su nam rekli predstavnici udruga, da je to nemoguće jer je takva pomoć namijenjena samo zemljama trećeg svijeta, što jednostavno nije istina. U Dubrovnik su došli ove jeseni održati radionicu o izradi plana upravljanja, bez ikakvog problema.

“Stanje nije dobro, naši konzervatori su pasivni, konzultante UNESCO-a se ignorira, a Grad uz pomoć nekih znanstvenika pokušava napraviti model agencije, unutar ili izvan Grada, svejedno, tipa D.M.C.-a gdje bi se novac od rente i ministarstva za kulturna dobra slijevao i raspoređivao. Ti ljudi jednostavno nemaju znanja na koji način izgraditi kompleksni sustav upravljanja lokalitetom na listi UNESCO-a, a lokalnim vlastima to nije u interesu. U nečijem interesu je i to što još uvijek nije pokrenuta izrada konzervatorske podloge zakonski obvezne u svakom postupku prostornog uređenja“, zaključuje Rovan.

Fotografije: hr.wikipedia.org , enciklopedija.hr

Tekst je uz dozvolu prenesen s portala STav.