Nebu pod oblake ili usponi i padovi gradnje nebodera

* Mikhael Subotzky, Ponte City from Yeoville, 2008.

Diljem svijeta, arhitektura i urbanizam su pod utjecajem nove renesanse građenja nebodera. Gotovo polovica sveukupne visokogradnje  izgrađena je posljednjih deset godina. Građevinski boom pretvorio je visoke zgrade u izuzetno utjecajan znak novog kolektiviteta- Grada.

Iako je recesija poprilično uzdrmala temelje građenja, fenomenološko gledano, sve je očigledniji zaokret prema neboderima kao simbolima prestiža i novog urbanizma. Upravo fenomenom građenja visokih kuća, njihovom simboličkom značaju i mijenjanju centara moći koja se najbolje očituje u građenju nebodera, od Europe i Amerike do Azije i arapskog svijeta, bavi se zanimljva izložba i case study projekt koji smo posjetili u Muzeju dizajna u Zürichu, pod nazivom „High-rise – Idea and reality“.

* pogled na izložbu

Izložba propituje način na koji su neboderi oblikovali urbani krajolik pet gradova: Londona, New Yorka, Züricha, Šangaja i Hong Konga te ulazi u kritičko propitivanje nebodera kao simbola napretka nudeći umjetnički komentar kroz radove Iwana Baana, Filipa Dujardina, Erwina Wurma,  Michaela Wolfa i mnogih drugih.

* Filip Dujardin, bez naziva (iz serije „Fictions“), 2008    * izložba

Na početku razmišljanja o neboderima svakako stoji New York i prepoznatljivi skyline Manhattana, no tragični datum 9/11 poprilično je promijenio gradski obris, ali i njegov odnos prema neboderima. Danas je Manhattan još uvijek područje najveće gustoće nebodera na relativno maloj parceli koji se još uvijek grade, ali u posljednjih deset godina  nije realiziran niti jedan ugovor za gradnju novog poslovnog ili stambenog objekta koji bi ikonički markirao grad. Sve je više investitora koji prekidaju gradnju na Manhattanu, a ni sami rukovoditelji grada nemaju viziju njegova građevinskog napretka. Arhitektura nebodera u Americi, dapače, više uopće ne predstavlja izazov u tipologiji.

* Olivo Barbieri, site specific_NYC 07, 2007.    * United Architects, Prijedlog za WTC, New  York, 2002.

U Londonu, s druge strane, visoke zgrade nisu bile u planu kao dio šireg urbanog tkiva. To je donekle bilo potencirano zakonom da vizure na katedralu sv.Pavla ( sa svojih 111 metara visine, sve do 1970., katedrala je bila najviša građevina u  Londonu) i Westminstersku palaču moraju ostati netaknute. Stoga, kada se ukaže prilika za gradnjom nebodera, investitori iskoriste sve svoje mogućnosti kako bi se maksimalno isplatila cijena zemljišta. Većina ostalih nebodera planira se uz važne postaje javnog prijevoza pa će se tako Shard nalaziti iznad stanice London Bridge, a kada bude dovršen 2012.godine sa svojom visinom od 310 metara, bit će najveća građevina u Europi.

* Jason Hawkes, City of London (30 St Mary Axe/”The Gherkin”, Heron Tower) 2011.

Iako je središte europskog kapitala i daleko najskuplji europski grad, Zürich u potpunosti negira identifikaciju visokogradnje sa prestižem. Razlog tome je gotovo banalan- kako bi se sačuvao „diskretni“ urbanizam. No to ne znači da nisu vođene mnoge debate o formi i funkciji ovakve gradnje:  dapače, u posljednje vrijeme u Zürichu je popriličan broj investicija uložen u nebodere, ali uz nužno poštivanje zakona i planova koji točno određuju gdje i koliko visokih zgrada u gradu smije biti izgrađeno. Ako se usvoji odluka o gradnji, potrebno je napraviti kartonsku maketu građevine u mjerilu 1:1 kako bi se dobio dojam o uklapanju u grad i eventualno napravile izmjene.

* Gigon / Guyer, Prime Tower, 2011, Foto: Ralph Bensberg

Teoretski, neboderi su za švicarsku politiku građenja poprilično neprihvatljiv način povećanja gustoće stanovanja, jer oni zahtjevaju proporcionalnu količinu slobodnog prilaznog prostora na zemlji. Ipak za razliku od 60-ih i 70-ih godina kada je gradnja nebodera bila više socijalnog karaktera, sada je donekle postala stvar prepoznatljivosti i prestiža.  U izvedbi prednjači neboder Prime Tower (2011.) ciriškog ureda Gigon / Guyer kao ikonička zgrada novog poslovnog centra Zürich-West, bivše industrijske zone koja poprilično mijenja stereotipni dojam o ulickanim Švicarcima. U Zürich Westu cijena stanovanja nešto je niža nego u centru, a sama četvrt vrvi lokalima i raznim sadržajima.  Sa svojih (tek) 126 metara, Prime Tower najviša je građevina u Švicarskoj, a bliska budućnost očekuje još nekoliko izvedbi, između ostalih, u neboderu pokraj rijeke Limmat bit će smješteno i umjetničko sveučilište- Zürcher Hochschule der Künste.

* Gigon / Guyer, Prime Tower, 2011, Foto: Thies Wachter, Zürich

Konačno, danas primat nad gradnjom nebodera imaju Hong Kong i Shanghai. Hong Kong kontinurano koristi nebeski prostor za povećanje svoje gustoće, ali tek je 35 posto zemljišta urbanizirano zbog svog specifičnog smještaja između mora i planina. Pedesetih godina prošlog stoljeća, vlasti su počele podizati stambene nebodere koje je odlikovao generički dizajn i izuzetno velik broj stanova. Duž cijelog Hong Konga, građevno zemljište je podijeljeno do zadnjeg milimetra, a u gradnji gotovo da ne postoji otpadni materijal. Klasični skyline Hong Konga danas sačinjavaju zgrade HSBC-a ( hongkonške i šangajske bankovne korporacije), glavnog nebodera kineske banke i ostatak  poslovne četvrti.

* Georg Aerni, Tsz Wan Shan (Hongkong, iz serije „TV Time“), 2000.

Šangaj pak utjelovljuje eksploziju visoke gradnje par-excellance; osamdesetih je izgrađeno 120 nebodera unutar granica grada, dok je sredinom 2000-ih taj broj narastao na 12000 nebodera. Šangaj je jedan od rijetkih gradova koji simultano koristi dva različita pristupa urbanom planiranju: s jedne strane, nerazvijena četvrt Pudong od 90-ih naovamo postala je središte visokogradnje gdje trenutačno niče i Shanghai Tower američke arhitektonske korporacije Gensler, kao druga najveća građevina u Kini. S druge strane, gradom niču neplanske strukture srednje i visoke gradnje miješajući se sa stambenim petokatnicama, svjedočeći o liberalizaciji tržišta nekretninama koja se dogodila 90-ih, a rezultat je rijetko vizualno lijep. Za kraj izložbe ostavljen je portret Burj Khalife sa 828 metara visine, nadvijajući se nad Dubaijem kojem prijeti bankrot. „Supervisoki“ simbol Ujedinjenih Arapskih Emirata odjednom je postao simol neplanske ekonomije i tragičnosti društva.

* Simon Koy, Šangaj (u pozadini Jin Mao Building i Shanghai International Finance Center), 2011.
* Skidmore, Owings & Merrill, Burj Khalifa, Dubai, 2010, Foto: SOM/Nick Merrill

Drugi dio izložbe orijentiran je fenomenu nebodera kroz medij fotografije, gdje umjetnici poput Iwana Baana, Jeffa Golberga, Michaela Wolfa, Basa Princena, istražuju mnogo manje ekskluzivnu stranu ovog zeitgeista- živote najsiromašnijih, divlju gradnju i živote ispod egzistencijalnog minimuma te hibridne strukture nebodera.

* Bas Princen, Valley  * Michael Wolf, Architecture of Density #39 (Hongkong), 2005. (Jing’an), 2007.

U vrlo ekpresivnim kadrovima razara se ideja nebodera kao simbola i epitoma napretka, a optimizam u budućnost brzo jenjava. Izuzetno su zanimljivi radovi Andija Zimmermanna koji slaže megastrukture od Lego kocaka, fotografira ih i potom kompjuterski obrađuje, a rezultat su beskonačni, šareni nizovi stambenih blokova. Konačno, na kraju nas dočekuje skulptura Erwina Wurma „Melting Mies“ kao ironični komentar  na samu „herojsku“ gestu arhitekta za građenjem nebodera.

* Andi Zimmermann, Hong Kong.  * Erwin Wurm, Mies van der Rohe – melting, 2005.