Arhitektonska gerila
Neopravdano rezanje gradiva, smanjenje broja predavanja, povisivanje ionako vrtoglavih iznosa školarina, učenje nepotrebnog (a neučenje potrebnog), generalna zastarjelost sustava, a napose neizvjesno zapošljavanje nakon završenog fakulteta, situacija je s kojom se danas suočavaju mnogi studenti arhitekture.
Što jedan student u takvoj situaciji može učiniti? Pokoriti se, čekati bolja vremena ili pak iskoristiti svoje znanje i sposobnosti kako bi izrazio svoje stavove! Upravo na ovo potonje odlučili su se studenti arhitekture u Sidneyu čije je nezadovoljstvo kulminiralo nakon odluke uprave fakulteta o reduciranju praktičnog dijela nastave za čak 38%! Projekt Design+construct+protest, rezultat višetjednog rada i istraživanja, preispituje ulogu arhitekture u političkom protest te otvara studentima mogućnost da izraze svoje nezadovoljstvo.
Sam projekt sastoji se od šest zasebnih arhitektonskih instalacija. Na svakoj instalaciji radila je druga grupa studenata. Jedna od njih je i instalacija imena „Napiši nešto“ koja se sastoji od mnoštva ovješenih boca u koje svatko može staviti svoju poruku, pitanje ili komentar. Autori su time htjeli postići određenu transparentnost, ali i razviti ideju zajedništva.
Osim nezadovoljstva satnicom i količinom gradiva, protest je i komentar na strukturu istog odnosno na manjak sati posvećenih praktičnom u odnosu na one posvećene teoretskim znanjima. Michael Baker, jedan od studenata, izjavio je: „Htjeli smo potaknuti raspravu o prirodi arhitektonske edukacije. Da li je ona previše fokusirana na lijepe slike i grafiku? Postoje li rupe u znanju glede arhitektonskih konstrukcija? Zašto studenti, barem u Australiji, nakon završenog školovanja moraju 5 godina stažirati prije nego postanu dio konkurentne radne snage? Postoji li bolji način da se iskomuniciraju problemi edukacije arhitekata nego kroz arhitektonsku intervenciju?“
Dekan fakulteta John Redmonds s druge strane kaže da su rezovi doneseni u ime jednakosti i pravednosti: „Morali smo srezati gradivo kako bismo omogućili dijelu studenata koji grade profesionalnu karijeru ili imaju druge obaveze van fakulteta da završe svoje obrazovanje pod jednakim uvjetima kao i svi ostali“. Istodobno dekan pohvaljuje studente za strastvenu predanost cilju i sposobnost da kroz arhitekturu komuniciraju svoj stav.
Koliko logičnosti ima u ovoj izjavi? Da li je slučaj Sidneya izoliran u odnosu na fakultete arhitekture, dizajna ili nečeg trećeg u ostatku svijeta?
