Bauhaus vs. Bauhaus
Bauhaus. Pretpostavka je da je većini čitatelja teksta prva asocijacija na ovaj naziv njemačka škola iz prve polovice 20. stoljeća koju je osnovao Walter Gropius i koja je odredila razvoj moderne umjetnosti, arhitekture, dizajna i tipografije dvadesetog stoljeća.
Međutim, ako pretpostavimo da u srednjoj školi niste imali predmet umjetnost, da se ne bavite dizajnom ili arhitekturom te za iste ne pokazujete baš nikakav interes, asocijacija na ovo ime najvjerojatnije bi bila “Vaš specijalist za radionicu, kuću i vrt“. Moto je to pod kojim se promovira možda najveći prodajni lanac za opremanje radionica, kuća i vrtova, lanac koji je u Hrvatskoj prisutan od 2000. godine, ne samo kao trgovina već kao prepoznatljiv logo prisutan svugdje: od jumbo plakata do reklamnih brošura koje se svakodnevno nalaze u poštanskim sandučićima i tisku.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da je prodajni lanac Bauhaus osnovan u njemačkom Mannheimu 1960. godine, te da danas ima 190 prodavaonica s 18000 zaposlenika u 15 europskih država, jasna je zabrinutost „pravog“ Bauhaus arhiva i fondacija koji njeguju tradiciju škole da će crveni logo prodajnog lanca, napravljenog gotovo u skladu s estetikom škole, razvodniti intelektualnu ideju modernizma koju nosi ime škole u neku drugu kategoriju svakodnevne estetike. Andreas Kühnlein, glasnogovornik Fondacije Bauhaus u Dessau, na vlastitoj je koži osjetio ovaj problem prilikom posjete Švedskoj i Finskoj. Većina bi njegovih sugovornika u tim državama, kada bi rekao da radi u Bauhausu, odmah pretpostavila da prodaje alate i građevinske materijale.
Međutim, iz firme Bauhaus AG poručuju drugačije. Za njih Gropiusov Bauhaus ima nešto slično s prodajnim lancem, smatraju da su optimalna kvaliteta i atraktivne cijene njihovih proizvoda nešto što se može nadovezati na modernizam i funkcionalizam koji je propagirala Bauhaus škola. Ipak, svakome tko je malo upućen, sasvim je jasno da onome što se danas prodaje u Bauhausu na prvom mjestu nedostaje anti-konformizam i radikalnost koju je imao inteligentan i demokratičan minimalni jezik dizajna škole oslobođen svih ukrasa koje je to vrijeme prakticiralo.
Bilo je pokušaja da se ovaj sukob riješi i sudskim putem. Kao i trgovački lanac, prvi Bauhaus Arhiv osnovan je u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Vodeći ljudi arhiva, kao i sami Gropius i Mies van der Rohe, nisu bili sretni s upotrebom njihova imena od strane drugih firmi. Godine 1972. arhiv je podigao tužbu protiv firme Bauhaus oko prava korištenje imena. Tražili su da se firmi zabrani upotreba naziva, da se izbriše iz trgovačkog suda u Mannheimu te da odustanu od prava na zaštitni znak. Iako je Gropius za života tvrdio da je sam skovao ime Bauhaus te ga 1919. godine nadjenuo svojoj netipičnoj umjetničkoj školi u , nikada sam nije zaštitio naziv. Upravo zbog toga, te uz objašnjenje da je naziv Bauhaus kao koncept stila tada već postao dio javne sfere i da je škola davno zatvorena, sud je odbio tužbu Arhiva.
Pokušaja zaštite imena nakon toga nije bilo te je naziv Bauhaus kao nosilac tradicije i ideala Gropiusove škole danas pod stalnim pritiskom rastućeg trgovačkog lanca, ali i drugih firmi koje ga koriste (navodno ih samo u Njemačkoj ima četrdesetak). Da bi danas sačuvali naslijeđe Bauhausa te s njim upoznali nove generacije, tri Bauhaus muzeja koja postoje u Njemačkoj složno rade na svojim zbirkama te organiziraju velike izložbe. Jedna takva koja će sigurno proći zapaženo je Bauhaus: Umjetnost kao život koja se otvara ovog ljeta u londonskom Barbican centru za vrijeme Ljetnih olimpijskih igara. Nadamo se da će uspjeti te da se neće ostvariti predviđanje glasnogovornika prodajnog lanca Bauhaus koji je jednom prilikom izjavio da za 50 do 100 godina nitko neće znati za razliku između povijesne škole i prodavaonice alata i građevinskih materijala.
