Expo u Yeosu ispravlja grijehe Seoula?

Prije dvadesetak dana u korejskom gradiću Yesou otvorena je velika svjetska izložba, World Expo. Izložba je otvorena s neusporedivo manje pompe i kontroverze nego li je to bilo prije dvije godine u Šangaju kada se isticala suluda skupoća i ekstravagancija kao izgovor za nacionalno i komercijalno poziranje. Nije samo skupoća obilježila Expo 2010, već i nevjerojatno kršenje ljudskih prava, počevši s cenzurama i uhićenjem umjetnika Ai Weiweija do raseljavanja čak 18, 000 obitelji iz njihovih domova kako bi se napravilo mjesta za nacionalne paviljone.

Gotovo svake godine Expo ima zadanu temu koja se najčešće tiče ekologije, očuvanja bioraznolikosti poput “Ljudska vrsta — priroda — tehnologija ” ili “Voljeti Zemlju”, iako je, istini za volju, vrlo malo toga zaista održivo i ekološko u multimilijunskim paviljonima. Ne zaboravimo, Hrvatska ima posebnu povijest sa tom manifestacijom, kada je prije dvije godine objavljena odluka da će hrvatski paviljon u Kini izgledati ponešto drugačije nego li je to bilo predviđeno. Natječajni rad arhitekta Branka Silađina promijenjen je iz temelja pa je naša zemlja predstavljena kroz postojeći paviljon na lokaciji koji je obojan u crveno, na njega su postavljene bijele zastavice koje su trebale sugerirati prepoznatljivi identitet hrvatskih “kockica“. Fijasko je nastavljen nakon relativno mlakog odaziva na natječaj za osmišljavanje paviljona na koji je pristiglo tek 6 radova. Pobjednički rad Nikole Bašića na kraju nije izveden, a odluka da se nastupi na Expou je „odgođena“ zbog mjera štednje i trenutačne gospodarske krize.

U svakom slučaju, Expo je otvoren i bez Hrvatske s temom „The Living Ocean and Coast“ i podtemama “Preservation and Sustainable Development of the Ocean and Coast”, “New Resources Technology” te . Baveći se odnosom čovjeka i mora, Koreanci su nastojali što više pozornosti usmjeriti na tehnološke dosege u brizi za svjetska mora njihovu raznolikost. Upravo zato arhitektura (koja je u ovom slučaju bila upitnih oblikovnih kvaliteta), nije bila u prvom planu kako bi se maksimalno smanjio ekološki otisak. Ipak, i najmanja gradnja čini otisak u prirodi, a politička vlast bazirana u Seoulu svakako nije doprinijela očuvanju bioraznolikosti.

Naime, u potpunosti je isušena delta dvije velike rijeke na zapadnoj obali, pretvarajući taj ekološki dragulj u 33 kilometara dugačku močvaru. Jedan od dugoročnih projekata korejske vlade je i probijanje kanala od Žutog do Istočnog mora, duž čitave zemlje. Toliko o ekološkoj održivosti. Južnokorejski aktivisti su takve odluke svoje vlade dočekali s nizom kritika pa je upravo jedan od razloga krajnje neupečatljive arhitekture Expoa i ublažavanje imidža korejske vlade te njihovih krajnje ekološki neosjetljivih poteza.