
U četvrtak, 16. lipnja, u prostorijama Društva arhitekata Split (DAS) održana je javna tribina “Legalizacija objekata“. Povod je Prijedlog zakona o postupanju s nezakonitim zgradama, a kao sudionici su bili najavljeni prof. dr. sc. Ivo Šimunović, mr. sc. Mirko Petrić i Vjeran Piršić. Moderatorica je bila Ozana Šustić.
Okupljene je pozdravio predsjednik DAS-a Darijo Gabrić, a zatim je moderatorica Šustić, nakon predstavljanja zakona u kratkim crtama, predstavila sudionike i riječ prepustila Šimunoviću. Izjavom da je legalizacija “pogrdno ime za neuspjeli urbanizam” Šimunović proširuje krivnju s nelegalnih graditelja i nelegalnih objekata na cijeli sistem koji ju je prouzročio i omogućio, od vlasti, komunalnih službi do arhitekata. Otvoriti pitanje krivnje, smatra Šimunović, put je pronalaženju pravog i trajnog rješenja. Navodeći povijesne primjere legalizacije, 1968. i 1984., smatra da će ovaj zakon, ako se usvoji, biti samo poticaj za nastavak ilegalne gradnje jer mu je “jedini cilj legalizirati nelegalnu gradnju, a ne donosi rješenje za budućnost niti razumije prošlost.”
Izlaganje je nastavio ekološki aktivist Vjeran Piršić. S ostalim građanskim udrugama bio je pozvan na predstavljanje Prijedloga zakona u uredu državne tajnice Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Nike Sudarević. Smatra da je, s obzirom na brzinu kojom je donesen i rokove u kojima se planiraju usvajanje i provedba, zakon zapravo dio predizborne kampanje i da Ministarstvo raspodjelom prihoda od legalizacije želi pridobiti udruge. Piršić dalje zakonu zamjera linearnost, tj. naglašava da se svi slučajevi nelegalne gradnje ne mogu rješavati na isti način. Tu kao oprečne primjere navodi s jedne strane objekte koji nekome rješavaju osnovno stambeno pitanje i s druge monstruozne dvorce velikih gabarita koji su nikli na našim otocima i u našim šumama. Smatra da je rješenje problema u uključivanju građanstva u odluke o prostornom uređenju pa navodi primjer Švedske, gdje je i sama arhitektura gradske vijećnice određena potrebom komunikacije vlasti i građanstva. Kaže da mi kao građansko društvo sve više zakazujemo i da bi usvajanje ovog zakona otvorilo “put u barbarijaland.”
Petrić je, nažalost, bio spriječen i nije mogao doći na tribinu pa smo ostali uskraćeni za sociološki komentar Prijedloga zakona. Nakon izlaganja je uslijedila diskusija. U publici je bilo dosta građana koje legalizacija osobno dira te su tražili od arhitekata konkretno rješenje problema koje im oni nisu mogli ponuditi. Pitanja građana pokazala su da postoji masa rubnih slučajeva i da zakon nije dobro promišljen jer za većinu njih nema prikladno rješenje. Za kraj su sudionici još jednom naglasili da oni nipošto nisu protiv legalizacije, ali drže da mora biti bolje promišljena.
Prijedlog zakona o postupanju s nezakonitim zgradama možete pročitati ovdje.
Tonči Kranjčević Batalić